Uspjeh je seksi i budi želju za ponavljanjem. Odgovarajuće visoka bila su očekivanja kad je Mazda 3 1,6 MZR u Highline verziji krenula na Auto Bildov test izdržljivosti. Dva modela iste marke, monovolumen Mazda 5 i predstavnik srednje klase Mazda 6, prije nje maraton dug 100.000 kilometara obavili su besprijekorno. Sa zanimanjem smo pratili ima li i trojka kvalitete svojih sestara. Nakon 24 mjeseca odgovor je tu: Ima!
U kategoriju normalnog habanja ubraja se potreba zamjene obloga kočnica na prednjim kotačima nakon 62.089 prijeđenih kilometara. Zapravo začuđuje što su toliko dugo izdržale jer je naglašeno sportski kompakt s krutim ovjesom i izravnim upravljačem češće vožen živahno nego smireno.
Popis popravaka i nedostataka ostao je ugodno kratak, radionica je vidjela Mazdu samo za redovitih servisa. U posljednjoj četvrtini maratona zaslon radija povremeno je pokazivao zbrku slova. Novi ventili za gume sa senzorima tlaka bili su potrebni nakon 82.987 kilometara – čista Mazdina mjera opreza jer nisu bili neispravni. Na ciljnoj ravnini, u vožnji do radionice na rastavljanje, nekoliko je puta zatreperila žaruljica zračnog jastuka. I ovdje je dijagnoza glasila: lažna uzbuna.
Zaključak na kraju: sve su to bile sitnice. Mazda 3 niti jednom nije stala na cesti, nije bilo kvarova, niti skupih iznenađenja. Samo nekoliko, nazovimo to, posebnosti koje se nisu svidjele svima u redakciji. Primjerice, živahan benzinski motor, ali s izraženom slabošću kod međuubrzavanja. "Gdje se skriva 105 KS?" pitali su, razočarani, neki kolege. Usto se činilo da je i ovjesu, odličnom za zavoje, motor preslab.
Daljnji kamen spoticanja bio je mjenjač koji je pri živahnoj vožnji podizao potrošnju goriva u dvoznamenkaste visine. Već se i prosječna vrijednost na testu od 9,6 litara čini previsokom za kompaktni auto. "Nedostaje mu šesta brzina", bilo je jednoglasno mišljenje. Manje simpatija pobudio je i tvrd ovjes, koji je ponajprije kratke udare prilično nefiltrirano prenosio na putnike.
Pitanje ukusa je precizan, izravan upravljač. Oni mirnije naravi su smatrali da reagira za nijansu previše oštro, a sportski su se vozači na izlazu iz jednog zavoja unaprijed radovali sljedećem.
Salve oduševljenja izazvao je kratko stupnjevan mjenjač. "Pravi joystick", rekao je za ručicu koja precizno klizi kolega, inače priznati obožavatelj automatskih mjenjača. "Gotovo da ne znam automobil kod kojeg mijenjanje brzina pričinja toliki užitak!"
Nasuprot tome, na kritike su naišli mali doseg (pretjerano oprezan pokazivač količine goriva u spremniku često je savjetovao zaustavljanje na crpki već nakon 400 kilometara) i dojam tankog lima karoserije s osrednjom izolacijom buke. Ovo posljednje Mazda si je uzela u zadaću kod dotjerivanja modela, baš kao i izbor materijala za kokpit.
Estetama smeta velik udio tvrde plastike. S druge strane, dobru kvalitetu Mazdine kabine potvrđuje činjenica da nerijetko bezobzirna svakidašnjica redakcije nije ostavila spomena vrijednih ožiljaka.
Većina ispitivača, čak i oni visoki, hvale udoban položaj sjedenja i razumne detalje opreme poput grijanog vjetrobranskog stakla.
Kod Japanca dugog 4,46 metara razočarava loša iskorištenost prostora, što je kritizirano već u brojnim ranijim testovima. Golf je 20 centimetara kraći ali, ponajprije straga, nudi mnogo više mjesta. Osrednja je i preglednost. Bez zvučnog senzora za parkiranje bespomoćni ste kod uparkiravanja unatrag.
Neke zabilješke su se bavile ugrađenim navigacijskim sustavom. Prigovaralo se malom zaslonu te zadavanju cilja isključivo gumbima na volanu.
Za posljednji službeni put adresa je glasila: Hitdorfer Straße 73, Leverkusen. Od tamo je, nakon rastavljanja, naš plavi prijatelj krenuo u drugi život. Mazdina ekipa mehaničara ga je u rekordnih 20 radnih sati ponovno sklopila. Ni najmanje ne sumnjamo da će i sljedećih 100.000 kilometara voziti i voziti i voziti...
ZAKLJUČAK Mazda 3 – auto s kojim nema briga
Ono što su njezine sestre Mazda 5 i Mazda 6 dale naslutiti u ranijim testovima izdržljivosti, "trojka" je sada upečatljivo potvrdila: Mazda se ubraja u prvi izbor za sve koji traže auto s kojim nema nikakvih briga. Naime, kod nje još postoji legendarna japanska pouzdanost.
No, proizvođači iz Hirošime ne bi se smjeli predugo odmarati na lovorikama. Jer ako se na samo dvije godine starom automobilu već pojavljuju tragovi hrđe, nešto treba poduzeti. Tehnička izdržljivost je jedno, dugovječna kvaliteta drugo. Naposljetku, nakon 100.000 kilometara život automobila još nije pri kraju.
