Ovaj tjedan priča je uistinu zanimljiva. Pokušajte zamisliti tipa koji vas davi pričom, polagano postaje zanimljiv, pažljivo ga slušate... Kao da priča o vama! Sve izgleda kao 'Zona sumraka'! NOVA KOLUMNA Leone Paraminski.
Uobičajeno nedjeljno kalifornijsko jutro. Čak i sunce dosadi. Ali i rutina dosadi, zar ne? Promjena je nužna i stalna. I to je ljepota života. Neobično je kada prestaneš uopće razmišljati o vremenskim prilikama. Ljudima je potrebna ta tema za razgovor. Vrijeme, vremenske prilike. U Kaliforniji ta vrsta razgovora ne postoji ,a da li je uopće i bitno?!
Pogledaj i ovo
'Iz velikog, crnog džipa izlazi i približava se - visok, plav i poprilično zgodan'
Dakle, nedjeljno jutro, standardni Skype s roditeljima, pa planirani odlazak na plažu. Ustaljeni tijek događanja prekida žustro, prejako lupanje na vratima. Po silini lupanja zaključujem da je nekome zbilja potrebna pomoć. Otvaram. Naši novi susjed, tj. pretjerano energični muž. KIŠA ĆE!!! KIŠA ĆE!! Imam samo 20 minuta. Molim te, pomogni mi!! Ovdje rijetko pada, a ja padam na tužne oči. Ima čovjek svoje snove kao i svi mi uostalom. Situacija je hitna i iznimno bitna. Odlučila sam mu pomoći u njegovoj misiji koju je postavio kao pitanje života i smrti (ono sto je Amerikancu važno, od svjetske je važnosti).
Leona Paraminski u 2016. poželjela bebu
Ok stari, www.google.com. Ako ti je tako bitna kiša, trebao si se ipak malo bolje pripremiti, mudro zaključujem. Ali kako sam naporno odgovorna i uvijek sklona pomoći kažem 'Ma nema frke, kaj ti treba? Treba mu vozač. Pristajem. Koliko može potrajati?!
Uvijek naj… zbog empatične prirode.
Leona Paraminski: Kod menadžerice koja je vodila i Jodie Foster
Autor je kratkog filma o Charlieju Chaplinu i treba snimiti zadnje kadrove. Jedan mali i zanimljiv podatak; ulica do nas, gdje trenutačno živimo nazvana je po slavnom Charlieju Chaplinu (Chapala) koji je ovdje snimao sve svoje filmove. Santa Barbara je bila središte američke filmske industrije. Vrijeme nijemog filma od 1910. do 1922. 'Flying A Studio' je bio u to vrijeme najveći filmski studio na svijetu iako se protezao na samo nekoliko blokova i to baš ovdje gdje mi živimo. Možemo reći da je Santa Barbara tada bila ono što danas znamo kao Hollywood. Možda je to znak, a možda bih samo željela da tako bude. Nije ni važno,vrijeme će pokazati.
Leona Paraminski: Politika je kurva koju jako skupo plaćamo
Zaustavljamo se pred malenom lijepo uređenom kućicom, nedaleko našeg kvarta. On odlazi po njegovog glavnog glumca od nekih devedesetak godina. Čekam! Očekivano potraje. Nisam baš najsretnija odlukom koju sam donijela. Kad odjednom nagli pljusak. Akcija počinje. Dolazi grintavi, ali stasiti starac, neobične osobnosti i bistrih plavih očiju. Sve mu je smetalo... Kako prebrzo vozim, kako skrećem u zavoju, kako dišemo, što svira na radiju, kako je tako naglo pala kiša, kako su previše zamagljena stakla, kako pada lišće.
Ja vozim, on priča. Zanimljivo je da uz svaku primjedbu ima neku suludu priču koju povezuje sa svijetom oko sebe. Nabacana imena, ljudi, sedamdesete i osamdesete, seks, droga, razni događaji, životne situacije. Sve se doima surealno, zvuči kao izmišljeno. Bio je kao nepresušan izvor, a ja bivam uvučena u taj svijet. Osjećam nešto mračno u svemu tome, kao neku tugu. Kao prebačaj u svijet Edgara Alana Poa.
Vedran Ćorluka ide u novi klub? Severinu će zadesiti bolest?
Skompamo se. Uživam slušati tijek misli jednog luckastog devedesetogodišnjaka. Trgnem se na svoje ime i priču koju počinje o Leoni. Nisam sigurna priča li o meni, o nekoj svojoj poznanici ili… Misli su mu naprosto previše nepovezane, ali ta strast kojom priča o toj ženi previše je živahna i prepuna detalja da bih vam to mogla opisati. Ali i pomalo jezovito. Neki detalji su kao i moja životna priča, ali to nije mogao znati.
EKSKLUZIVNO O POKOLJU U KALIFORNIJI 'Postalo je to nekako uobičajeno'
Ta jednodnevna avantura završava zadnjim snimljenim kadrom, on izlazi iz auta i upita me kako se zovem. Upoznali smo ne početku, ali tko zbilja zapamti ime kada ga prvi puta nekoga upoznaje. Uvijek više razmišljamo o ostavljanju dobrog dojma.Taj trenutak kada sam mu rekla svoje ime, svijet je stao! Ja u čudu. On osupnut, zgranut, krenu mu teći suze, gleda me kao da vidi cijeli život ispred sebe. Počinje me grliti i ushićeno objašnjavati da sam ja TA! Njegova Leona ! Da sam ja TA žena.
Put putujem, a žao mi... poznati Hrvati u bijelom svijetu
Imala sam osjećaj da sam zapela u 'Zoni sumraka'. Kada su maske pale, emocije se malo stišale, saznajem da nosim ime najdražeg lika kojeg je ikad napisao. Kupila sam njegovu knjigu, nisam ju još pročitala. Malo me je strah.
na instagramu
