LHC bi uistinu mogao, s naglaskom na mogao, postati prvi vremenski stroj u čovjeka, a njegov zasad još neotkriveni 'sveti gral' Higgsov bozon, ili popularno nazvana 'božja čestica' mogao bi pokazati put. Ukoliko LHC uspije stvoriti tu česticu, ili točnije jedan njezin određeni oblik, ona bi mogla 'rezati' kroz vrijeme, kao nož kroz maslac. To bi stvorilo njezine propadajuće čestice u našem svemiru, ali pazite sad, i prije nego što originalna 'božja čestica' prijeđe vremensku crtu, prenosi Discovery.
Ovu zavrzlamu uspjeli su osmisliti fizičari Tom Weiler i Chui Man Ho, sa sveučilišta Vanderbilt, priznavši da se radi o nategnutoj teoriji, ali ne i nemogućoj, jer se ne kosi s postojećim zakonima fizike.
Teorije, teorije, zavrzlame...
Priča koju smo već čuli glasila je otprilike da ako se 'božja čestica' stvori, ona će skočiti kroz vrijeme i sabotirati LHC. Dvojica spomenutih fizičara tvrde nešto drugo, a to je da bi se pored Higgsovog bozona stvori i Higgsov singlet, koji bi prema njihovom izračunu, mogao putovati u petu dimenziju (onu koja se nalazi van našeg četverodimenzionalnog svemira).
No, da bi to funkcioniralo, naš svemir treba se ponašati u skladu s još jednom teorijom - 'Teorijom M', koja zahtjeva postojanje 10 ili 11 dimenzija i koja kaže kako je naš svemir samo jedan u moru drugih svemira. Zapravo detalji te teorije su vrlo zamršeni, ali fizičari predviđaju da određene sile, poput gravitacije, penetriraju između tih svemira. Sukladno tome, fizičari vjeruju sudari čestica u LHC-u mogu proizvesti 'artefakte' (poput kratkotrajnih mikroskopskih crnih rupa) koje bi otkrile postojanje drugih dimenzija.
I postade čestica niotkud
Sad se nameće pitanje kako bi znanstvenici otkrili česticu, poput Higgsovog singleta, koja zapravo uopće nije vezana naš svemir, već za petu dimenziju? Dvojica spomenutih fizičara kažu da ih LHC stvara u petoj dimenziji, a da se njihove 'propale' čestice' pojavljuju u nekom drugom vremenu, a ne u prezentu. To se može odvijati u prošlosti, ili čak i u budućnosti.
Ako znanstvenici slučajno vide neobjašnjivu pojavu čestica niotkud i prije sudaranja čestica u LHC-u, to bi moglo značiti da se Higgsovi propali singleti manifestiraju u našem svemiru.
'Djedov paradoks'
Vratimo se na spomenuti paradoks s početka, onaj dobro poznati. Dakle 'djedov paradoks' kaže kako čovjek putuje u prošlost ubije svojeg djeda, ali onda i sam prestaje postojati pa se postavlja pitanje kako je mogao putovati u prošlost i prekinuti svoje postojanje? Znanstvenici i dalje češu glave oko toga. U slučaju Higgsovog singleta, ne krše se zakoni fizike, jer prvo, čovjek ne putuje kroz vrijeme, a drugo, ništa ga ne sprječava da singlete nauči kontrolirati i putem njih slati poruke naprijed ili nazad u vrijeme. Pa tako i onu da se izvrši atentat na na druge.
