Braća Vidaković krenuli su potpuno suprotnim putem. Oni su 2011. godine odlučili napustiti Švicarsku i vratiti se, kako kažu, u zemlju predaka. Kao cilj su postavili pokretanje vlastite tvrtke te tim putem ostati povezani sa švicarskim gospodarstvom.
'Oduvijek nam je želja bila živjeti u domovini i dalje usko surađivati sa zemljom u kojoj smo odrasli, te koju smatramo svojom domovinom barem u istoj mjeri kao i Hrvatsku', piše nam Mihael Vidaković u svoje i bratovo ime.
'Naš dolazak u Hrvatsku ne možemo poistovjetiti s odlaskom onog čovjeka koji će već sutra doživjeti sudbinu mog djeda iz 1969. i koji će na autobusnom kolodvoru čekati autobus koji će ga odvesti u nepoznato s ciljem da zaradi za sebe i svoju obitelj. Vratili smo se u Hrvatsku s dobrim temeljom koji su nam naši roditelji i preci ostavili, nikada se nismo odricali svog porijekla i nakon godina izbivanja iz Hrvatske možemo samo žaliti što se nismo ranije zahvalili Švicarskoj koja nam je omogućila kvalitetno obrazovanje, posao i novac koji smo tamo zaradili, a sada uložili i zauvijek ostavili u Hrvatskoj.'
Po povratku u Hrvatsku u Dugom Selu osnovali su poduzeće Ferramenta d.o.o. koje se bavi proizvodnjom metalnih konstrukcija za sanitarne prostorije. Svoje proizvode izvoze isključivo na švicarsko tržište. 'Na tom smo tržištu u proteklih nekoliko godina, u sektoru građevine ostavili dobar dojam na investitore, proizvođače i izvođače radova', kaže Mihael.
Mihael ističe kako su zadovoljni suradnjom s Gradskom upravom Dugog Sela, koja im je, kako navodi od samog početka bila od velike pomoći, posebno oko prikupljanja svih potrebnih dozvola za rad. 'Prepoznali su naš projekt od samoga početka i našu želju da kroz isti zapošljavamo mlado lokalno stanovništvo bez obzira na stručnu spremu ili obrazovanje. Samo poslovanje, odnosno prodaju naših proizvoda u Hrvatskoj izbjegavamo iz niza poznatih razloga (naplata, kompenzacija, stečaj poduzeća, te građevinski sektor koji već duže vrijeme ozbiljno stagnira). Usmjereni smo i dalje isključivo na švicarsko tržište koje namjeravamo od 2016. g još aktivnije 'napasti' i plasirati naše proizvode u toj zemlji.'
Tvrtka zapošljava 15 radnika koji su dijelom atestirani varioci, stručnjaci za CAD/CAM sustav, CNC programeri te bravari.
'Imamo fakultetski obrazovane zaposlenike te NKV radnike, koji u istoj mjeri doprinose boljitku našeg poduzeća. Međutim, za narednu 2016. godinu po svim pokazateljima morat ćemo ići u dodatno zapošljavanje jer smo već u sadašnjem trenutku u deficitu s radnom snagom. Uglavnom, ukoliko primjerice tražimo radnika na CAD/CAM sustavu ili programere, nije nam bitno fakultetsko obrazovanje nego znanje i želja da se nauči raditi na istom. Nakon vrlo kratkog vremena može se procijeniti ima li netko želju naučiti nešto ili ne', objašnjava Mihael.
U posljednje vrijeme često se u javnosti može čuti kako neka tvrtka traži radnike, ali ih ne može pronaći, Mihael se s tim ne slaže. 'U protekle tri godine zapošljavamo mahom mlade, obrazovane i neobrazovane, te ljude koji su u svojim životima zaslužili drugu priliku. Oni su iz svih slojeva društva, a mi smo im prvi poslodavci koji su ih uredno prijavili i od kojih uredno dobivaju mjesečnu naknadu za svoj trud i rad', kaže Mihael.
BOŽIĆ IZVAN HRVATSKE 'Super je novi život, ali ima jedan problem'
'Ne možemo se složiti s tvrdnjama pojedinih poslodavaca da između 250.000 nezaposlenih ne mogu pronaći mlade i nadarene radnike, kojima je dovoljno da se samo malo pozabavite njima, da im date odriješene ruke, te da vam isti ti radnici sa svojim idejama višestruko vrate uloženo u njih. Prosjek starosti naših zaposlenika je 24 godine, a naše iskustvo daje nam za pravo da i dalje ulažemo u mlade ljude u kojima prepoznajemo želju za napretkom u poslovnom životu', objašnjava nam Mihael Vidaković.
Osim toga braći Vidaković ne sviđa se ni kada u hrvatskim medijima naiđu na članak, koji piše kako radnike iz Hrvatske vani smatraju lijenima i nesposobnima.
'San svakog gastarbajtera koja odlazi na privremeni rad u neku državu je da se vrati u Hrvatsku, jer ne odlazi se u Švicarsku, Njemačku ili neku treću zemlju na Zapadu ili Istoku iz ljubavi. Ne može se reći da netko tko ide van misli da će mu tamo biti ljepše, nego jer ga je situacija prisilila na to.'
'Nije nikakva tajna da su Hrvati na Zapadu cijenjeni radnici, još 60-ih godina prošlog stoljeća kada su prvi gastarbajteri stizali u Švicarsku, kao i naš djed koji je napustio svoju suprugu sa četvero malodobne djece i lički krš koji je zamijenio teškim fizičkim radom u jednoj pilani u Švicarskoj sve dok nije stekao uvjete da povuče ostatak obitelji sa sobom', objašnjava Mihael.
'Ne postoji apsolutno nikakva razlika između radnika Hrvata u dijaspori ili Hrvatskoj. Ključ uspjeha koji smo svojim iskustvom iz Švicarske prenijeli u Hrvatsku je da radnika ne smijete gledati kao roba niti ga ponižavati ili omalovažavati nego upravno suprotno, treba se aktivno sa svim radnicima uključiti u proces proizvodnje i saslušati njihove prijedloge te iste nagraditi u slučaju da se njihova ideja primjeni', smatra Mihael.
O povratku u Švicarsku braća Vidaković za sada ni ne pomišljaju. U proteklih su se pet godina, kako su rekli, 'vrlo dobro usidrili' u Hrvatskoj i za sada im se ta opcija čini 'manje vjerojatnom'.
'Svima nam je jasno da se od ljubavi i zraka ne može živjeti pa ta opcija nikada nije isključena, kako radi ekonomskih tako i radi raznih geopolitičkih razloga. Samim dolaskom u Hrvatsku vrlo brzo smo shvatili kako to nije domovina o kojoj su nam godinama pričali naši roditelji, pa smo imali velikih problema s prilagodbom na kulturološkoj i društvenoj osnovi', kaže Mihael koji ističe kako su u Hrvatskoj zatekli duboko podijeljenu društvenu situaciju, te kako se događa da vas okolina, pored svih tekućih problema koje imate svakodnevno pokušava destabilizirati ili vam raznim 'stručnim' savjetima ometati, kako kaže, psihu i poslovanje.
'Svaki bi vas Švicarac istog trenutka prijavio nadležnim službama u slučaju neplaćanja poreza, PDV-a ili neizdavanja računa, a kod nas u Hrvatskoj se nažalost događa uvijek obrnuto 'sve što je vani neispravni i krivo, kod nas je ispravno i normalno'. Traže se načini kako izbjeći plaćanje poreza pri čemu se zaboravlja da se upravo od tog novca grade škole, vrtići, ceste i infrastruktura koja će i nama i našoj djeci u budućnosti biti od koristi', smatra Mihael.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook