Ne postoji dozvoljena količina azbesta, samo smrt

Posljednjih dana vijesti o sprovodima u Pločama utjerale su strah u kosti onima koji ostaju iza njih, jer svi se pitaju samo jedno: tko je od njih sljedeći? Oni ili njihova djeca, generacije koje tek dolaze. 'Ljudi od u prosjeku od 40 do 60 godina umiru i to je kod nas danas normalna stvar da imamo mjesečno nekoliko sprovoda', kaže za Provjereno Braco Gradac iz Ploča. Strah, neizvjesnost I veliki upitnik lebde iznad Ploča. Kroz nekadašnju tvornicu Azbest prošlo je tisuće I tisuće ljudi koji su radni vijek proveli udišući čestice opasnog materijala.

Pročitajte i ovo Snimke koje niste vidjeli Specijal Provjerenog: Ovo je povijest odnosa Plenkovića i Milanovića Uz pomoć dobrih ljudi Zadarska udruga nakon priče Provjerenog dobila novi dom, ali posla je još mnogo: "To su djeca ovog grada i treba naći rješenje za njih"

'Tu se nalazilo veliki ventilacijski sakupljač prašine iz predionice, gdje su čestice. Ujutro kad bi zapuhala bura to se raspršivalo po cijelom gradu', priča Smiljan Batinović, mještanin Ploča i dodaje kako se azbesta i azbestne kalemi vidi posvuda te da ništa nije očišćeno kako treba. 'Bilo je jadno, što da vam kažem, bila je slaba ta ventilacija, i da je bila isto dobra, mi smo svi bili kao u snijegu, eto ta prašina, nismo se mogli očistiti, samo si malo uzeo spužvu pa obrisao po sebi, to bi isto ostalo', tvrdi mještanka Marija Bilonić. Azbestoza nastaje kad se prilikom udisaja čestice azbesta koje se, poput igala, zabijaju u pluća i stvaraju rane.

Iglice koje se zabadaju u pluća

'To vam se iglice zabadaju, kao prave iglice. Kad se iglice zabodu u pluća, stvaraju se upalne reakcije i to rezultira sa čitavim nizom oboljenja, koje mi imamo i zovemo kao azbestoza pluća pa azbestoza pleure, pa nažalost malignom bolesti pluća', objašnjava doktorica Jadranka Tocilj. Otežano disanje, brzo umaranje, nemogućnost udisaja zraka i suhi kašalj prvi su simptomi koji odaju podmuklu dijagnozu. Bolest prelazi u kroničnu, neki umiru prije, neki kasnije. Mještani kažu kako su im najbolji lijekovi protiv svega toga Normabel za živce i Teolin za olakšavanje disanja. 'U svijetu je pokazan visok faktor korelacije između karcinoma i azbestoze. Znači, vi možete dobiti i karcinom od pušenja i ostalih stvari, ali je ovo jedan od agensa koji je stvarno u uskoj korelacijskoj vezi sa karcinomom. A ja vas pitam, živite vi 30 godina u strahu da ćete dobiti rak. Da ja vidim toga koji je toliko hrabar?', kaže dr. Tocilj.

Pločanski radnici nisu bili hrabri. Bili su prisiljeni. O poslu im je ovisila egzistencija. O tome koliko je zaista opasan materijal s kojim rade počelo se šaptati kasnih 80-tih godina prošlog stoljeća. 'Nama je dotični liječnik naš pričao, držao govor o azbestu, da se azbest može, da je bezopasan, da se može mazat na kruh, doslovce. Zato što su njemu direktori uskočili, ako mu je trebalo kupiti stan, onda studijska putovanja u Ameriku i tako', ističe mještanka Marija Vlahović. 'Saznanja su nekakva postojala međutim o tome se nije puno pričalo jer politika je vodila glavnu riječ. Međutim, kad smo vidjeli da poduzeće propada, da ide sve u onom smjeru u kojem ne bi trebalo ići, pokušali smo se izvlačit sa tim pregledima', priča 23-godišnji Braco Gradac, koji je radio u skladištu azbesta.

Ne postoje dozvoljene koncentracije azbesta u zraku

Kad su Mariji Bilonić dijagnosticirali azbestozu, premještena je iz predionice na drugo radno mjesto u krugu tvornice. čistila je nakon radnog vremena. To je godinama, nije to sad, oni su sad stari ljudi, sad je za očekivati da ih boli, ali prije 25 godina, oni isto nisu mogli hodati, oni moraju stati, moraju odmoriti, prođu dvaput oko kuće i moraju odmoriti, ne mogu pričati a da ne piju vode, časa je stalno u ruci', kaže Marijina snaha Katarina. Koliko je azbest opasan po ljudsko zdravlje u svijetu je postalo jasno još 70-tih godina prošlog stoljeća. Uvedeni su normativi za dozvoljene koncentracije u zraku, koje vrijede i danas. Tek su se 90-tih počele uvoditi ozbiljne mjere zaštite na radu s azbestom.

'Ja sam diplomirani inženjer kemije, valjda ja to mogu, pored medicine koju sam završila, mogu to suvereno kazati. Nema dozvoljenih koncentracija agensu. To je agens koji je u obliku iglica. Sad imali vi jednu iglicu, manja je vjerojatnost da ćete je udahnuti. Samo vjerojatnost udaha, ali ako vi boravite u tom prostoru, vi imate integralku, kumulativno udisanje. Pa ako je niste udahnuli danas, sutra, prekosutra, nakon 20 godina zaboga da je jedna, jedna iglica azbesta, a kamoli neke koncentracije, ali eto, tu su se stavile neke propozicije, koje se mogu uhvatiti danas ili sutra, kao razlog da se nešto ne prepozna, da se nešto ne prizna. To je čisto politička jedna igrarija, koja nema svoje kliničko uporište', ističe dr. Tocilj.

Skrivale se etikete s mrtvačkim glavama

Političkim igrarijama I bolnom privatizacijom uništene su i tvornica Azbesta u Pločama, kasnije poznatija kao Plobest i Salonit u Vranjicu. Nezadovoljnim radnicima, među kojima je većina ostala bez otpremnine I odštete za rad u opasnim uvjetima, ostala je samo bolest. 'Sve je počelo kad su Ploče išle u stečaj. Onda je stečajni sud dao sve radiologiji, profesoru Jankoviću. Ja sam vještačila funkciju disanja, on radiologiju. To je bilo preko sto radnika. Svi su bili užasno bolesni. Tako je bilo i sa Salonitom i tada je to počelo, i onda se zahuktalo, sve što se događa, sudske odštete, smrti, nagodbe', priča dr. Tocilj. 'Skrivale su se etikete koje su dolazile s vrećama azbesta, gdje je bila mrtvačka glava i pisalo je da je to toksin, otrovno, to se skidalo, skrivalo se i nismo znali. Sad kad se zna, to se pokušava ispraviti, ali problem je tako velik, da će trebati desetljeća da se to riješi', smatra Anđelko Grubnić, predsjednik udruge Biglovi azbesta. 2007. donesen je zakon prema kojem radnici oboljeli od profesionalne bolesti imaju pravo na mirovinu po povlaštenim uvjetima. No, samo oni koji su umirovljeni od te godine pa dalje. Retroaktivno se zakon ne može provoditi.

Azbestaši od Vlade zahtijevaju iste uvjete za sve oboljele, bez obzira gdje radili i kada se umirovili. Iz Vranjica i Ploča upozoravaju, problem azbestoze tek je vrh ledenog brijega. Prave posljedice dugogodišnjeg udisanja opasne prašine tek će se vidjeti na generacijama koje dolaze. 'Kako sam čuo iz prve ruke od inženjera koji vodi sanaciju firme, da mu dvoje mladih iz Vranjica nisu prošli liječnički pregled, napominjem, dvoje mladih koji nikad nisu bili ni blizu firmi, samo žive u Vranjicu...', zabrinuto je rekao Anđelko, ostavivši svoj zaključak nedorečen, ali sasvim jasan. 'Postoje i drugi tipovi azbestoze, koja nije profesionalna, već je vezana za mjesto stanovanja. Koliko ih ima ja ne znam. Mi smo htjeli to napraviti, ispitivanja stanovništva Vranjica, Solina, ali to je ispalo kao nesporazum, ili nije bilo vrijeme, ili nije se htjelo, ili tako smo ostali na mrtvom slovu', zaključila je dr. Tocilj.

Prošle godine u Pločama je umrlo 26 ljudi. Ove godine njih osam. U Europi se u sljedećih 30 godina očekuje više od 400.000 smrtnih slučajeva izazvanih posljedicama izloženosti azbestu. Znanstvenici procjenjuju da bi ukupan broj žrtava u svim državama mogao biti oko 10 milijuna. Cijele generacije radnika, kojima je posao ispostavio račun za njihov rad - smrt.