''Bila sam u njihovim raljama, ne daj Bože nikome... Nisam imala priliku dokazati da mogu brinuti o svojoj bebi. Moje dijete je živo, oštećenog zdravlja, ali živo"

Potresena tragičnom smrću dvomjesečne djevojčice u Osijeku javila nam se jedna majka kako bi podijelila svoje iskustvo sa sustavom socijalne skrbi. 

''Pišem ponukana, bolje rečeno potresena, smrću malene bebice na odjelu Dječjeg doma 'Klasje'. Vidim da se 'sistem' rada od prije 20 godina i dalje upotrebljava, nažalost. Mislila sam da će se isti promijeniti nakon tolikih godina. Bila sam u njihovim raljama. Ne dao Bog nikome.

Moje dijete je živo, oštećenog zdravlja, ali živo. Ja sam bila dijete bez roditeljske skrbi. Imala sam obitelj koja me šutala tamo vamo kako im se sviđalo u Centar za socijalnu skrb Osijek, dodijeljenoj starateljici koja je imala sluha manje od gluhonijeme osobe. Zbog viška izostanaka u školi smjestila me u Centar za odgoj i obrazovanje na Vinkovačkoj.

Pročitajte i ovo sumnja se na upalu pluća U dječjem domu preminula dvomjesečna beba. Ravnateljica: "Propusta nije bilo. Dijete je imalo više dijagnoza. Mi želimo da inspekcija dođe"

Kada sam joj govorila da mi tamo kradu odjeću, tuku me određeni odgajatelji, zaključavaju u sobu od 2 sa 2, nije ju bilo briga. Ja sam od tamo počela bježati i spavati na ulici, bilo me strah za svoj život u takvom okruženju'', započela je svoju priču.

''Ostala sam u međuvremenu u drugom stanju. Tek tada je odlučeno da me smjeste u dom otvorenog tipa (Klasje), iako sam ja molila da to učine prije i da me maknu iz Vinkovačke.

Grozomorna priča

Smještena sam u Klasje na odjel majki i moj sin je rođen ranije. Boravio je u inkubatoru, obilazili smo ga suprug (tada dečko), njegova majka i ja. Suprugova majka je htjela preuzeti skrb na sebe za mog sina, jer sam ja bila maloljetna, ali CZS nije htio ni čuti.

Odmah po izlasku su dijete uzeli i smjestili na odjel beba u Klasju. Godinu i pol dana smo proživljavali horor. Iako smo sve radili kako su oni naredili, ja svoje dijete nisam mogla dobiti ni na pola sata, iako sam bila na odjelu iznad odjela beba.

Naša priča je grozomorna, a probudila se u meni jer sam vidjela kako je beba umrla, jer i moj sin je dva puta tako skoro otišao pod njihovom "brigom". Nikada nisam dobila ni priliku dokazati da ja mogu brinuti o svojoj bebi (kao što je i danas taj odjel pun majki kojima su bebe oduzete pod pretpostavkom da su nesposobne).

Primijetila je da nešto nije u redu

Kada bih dolazila na odjel vidjeti i nahraniti svoju bebu puštali su me samo ujutro (kad je kupanje beba) i u podne za ručak. Ostatak vremena sam bila potjerana pod izgovorom da "beba spava". Bila sam sposobna ujutro sestrama pomagati okupati bebe, obući, očistiti nosiće ako su šmrkavi, ali za svoju bebu nisam bila sposobna.

Pročitajte i ovo Djevojčica teško ozlijeđena Smijenit će ravnatelja Centra za socijalnu skrb: Dokumenti otkrivaju što se sve zbivalo u mjesecima koji su prethodili strašnom događaju

Kad bi došao suprug ili njegova majka posjetiti dijete bili su otjerani od strane glavne medicinske sestre, koja i danas radi tamo, uz riječi: "Gdje je dokaz da ste vi otac ili baka?", iako je otac od prvog dana priznao dijete i bilo je željeno od strane svih nas.

Kada sam ja počela primjećivati da s mojim djetetom nešto nije u redu i upozorila ih na to, ismijavali su me. Uza sve to, nagledala sam se i psihičkog maltretiranja nekih majki koje su imale svoje bebe uz sebe. Jednoj nisu htjeli dati jednokratne pelene i bočicu, iako je imala krvave bradavice jer joj dojenje nije išlo.

Pročitajte i ovo SLUČAJ ZLOSTAVLJANJA DJEVOJČICE Nova šefica Centra u Novoj Gradiški: "Nije nam bilo lako vidjeti današnji natpis na ulazu", "Mnogi zaposlenici su primili prijetnje"

Moje dijete je dva puta zaprimljeno s njihovog odjela na Hitnu pomoć bez kisika jer su zanemarivali čišćenje nosića kad je bio prehlađen. Kod kupanja i ručka bih mu ja i očistila nosić, ali do sljedećeg jutra sasvim očito to nitko nije pratio.

Koliko god sam molila i preklinjala da mi daju bebu na odjel, stalno su govorili da hoće, a onda me napadali da ga dam na usvojenje.

Sa 16 mjeseci smo ga dobili jer je jedna osoba poslušala što govorimo i odlučila pomoći. Uvjerila se u sve naše tvrdnje i tada smo ga dobili uz uputnicu za fizijatra jer još ne hoda i zdravstvenu iskaznicu bez ijednog otpusnog pisma ili liječničkog dokumenta. Naravno da smo znali da dijete ima problema jer su nam ga zato i dali, ali kasnije smo tek otkrili koliki su to problemi.

''Imali smo što i vidjeti...''

Dijete je imalo poremećaj spavanja, hranjenja, autoagresiju, nije znao govoriti niti gutati. Krenuli smo na kontrole liječniku da otkrijemo sto se događa. Naravno, liječnici su pitali za otpusna pisma, a u domu su se pravili kao da oni to vise nemaju (a prošla su možda tri mjeseca).

Kad je bolnica iz arhive povadila otpusna pisma, jer nismo mogli drugačije do njih, imali smo što i vidjeti. Pedijatri su ih upozorili djetetov psihofizički razvoj mora pod povećalo, ali to je zanemareno, kao što sam ja bila ismijana kada sam rekla da s njime nešto nije u redu.

Pročitajte i ovo LJUTITI POJEDINCI Na zgradi Centra za socijalnu skrb u Novoj Gradiški osvanuo bijesni natpis, ubrzo je prebojen. Aladrović: "Osuđujem pozive na linč"

Pročitajte i ovo 'Gdje je odgovornost ministra?' Predsjednica udruge socijalnih radnika: "Predlažem ministru da, prije nego primi Jelenu Veljaču, pogleda kakve objave ima na svom profilu"

Ovo je priča o mom sinu koji danas zbog sustava i ljudi u njemu nema bas neku sjajnu budućnost, dobro je dok ima nas i svoju braću, a kasnije kako mu Bog da. A mogao je biti zdrav, da nije sustava i bezosjećajnih ljudi koji rade u njemu. Pregazili su mene kao dijete, potom njega. Izvukli smo se iz toga, hvala Bogu, živi, ali malena nije.

S obzirom na to da se kod nas u državi ništa ne rješava ako se mediji ne umiješaju, ja vas molim da počnete kopati oko i u samu srž oduzimanja djece pod pretpostavkama jer ni to nije u redu, kao ni davanje na skrb zlostavljačima. Jer i ovaj oblik postupanja je zlostavljanje'', ispričala je ova majka.