Pretežak teret ugovora između igrača i klubova

Ovako započinje priča nogometnog kluba Varteks, prvoligaša poznatog po konstantno dobrim sportskim rezultatima. Klub, koji je i danas ponos grada, trenutno je u dugovima od 3 milijuna kuna. Zaposlenici kluba i igrači plaće nisu primili mjesecima. Varteksov budžet pao je, s nekadašnjih 20-ak, na svega 12 milijuna kuna. Kao da to nije dovoljno, i ono malo sponzora koji žele financirati klub, na to nisu spremni ako on ne promijeni ime.

Pročitajte i ovo "Klubovi koji ne puste igrače na OI bit će kažnjeni" Svi klubovi dobili licencu za natjecanje u 1. HNL, ali...

'Tvornica Varteks je privatna firma. I uglavnom, to su privatne firme, koje su sponzorirale i koje bi mogle sponzorirati. Njih je teško uvjeriti da ulažu svoje novce u klub koji nosi ime privatne firme', kaže Zlatko Horvat, predsjednik NK Varteks. Jednako tako, teško je uvjeriti sponzore da svoj novac ulažu u klub koji ni sam ne zna koliko duguje. Upravo je to slučaj zagrebačke Cibone. Klub koji se nalazi među 16 najboljih u Europi, prema procjenama,  duguje 20-ak milijuna kuna, a možda i više. Većinu problema stvara im manjak sponzora, kojih je prije tri godine bilo trostruko više. Danas, najtrofejniji klub u gradu ima budžet od svega 8 milijuna kuna.

Kako su se do sada uspjeli održati?

'To naprosto ne ide bez nekih 35 do 45 milijuna kuna godišnje', kaže Ivo Jelušić, predsjednik KK Cibona. 'Ja se uopće i divim kako su se oni uspjeli i do sada održat u toj konkurenciji, jer moram reći jednu komparaciju. Ako se Cibona natječe među Top 16 u Euro-ligi sa jednim CSK, Barcelonom, Real Madridom, onda možda ova financijska kriza za jedan CSK klub iz Moskve znači da je njihov budžet s 49 milijuna eura godišnje pao na 39, a to u Ciboninom smislu bi možda značilo da je pao sa 6 milijuna na 2 ili čak nulu', pojašnjava Željko Drakšić, glavni tajnik Hrvatskog košarkaškog saveza. 

Borba bez financijskog zaleđa praktički je nemoguća, pogotovo kada se zna da sam vrh košarke čine klubovi čiji budžeti nisu manji od 20 milijuna eura godišnje. Za razliku od toga, primjerice, trostruki europski prvak Split, morao je doživjeti da radnici najavljuju štrajk glađu zbog neisplaćenih plaća. No, kako riješiti ove probleme? Klubovi su uglavnom registrirani kao udruge građana. Financiraju se kroz ulaznice, marketing, sredstva gradova ali i transfere. Odnosno, u hrvatskom slučaju, na životu ih drže samo zadnje dvije kategorije.

Treba li igrati jednak broj stranaca?

'Sponzore treba, na neki način, motivirati da više ulažu u sport i mi ćemo ići s jednim prijedlogom koji je u pravcu izmjena zakona o porezu na dobit, kojim bi se stimuliralo privatni sektor da više ulaže u sport, da mu se to na neki način, osim promidžbeno, i financijski isplat', tvrdi Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora. Ipak, Mateša ističe da realno treba sagledati i troškove. Primjerice, može li gospodarstvo izdržati teret pojedinih ugovora koje igrači sklapaju s klubovima.

'Isto tako, pitanje je, je li u nekim klubovima potreban ili treba li  igrati jedan broj stranaca, pogotovo u nižim natjecanjima. Ja sam vidio primjerice u Dubrovačkoj županiji, u trećoj ligi igraju dva Brazilca što mislim da je naprosto imbecilno za ono što sport treba predstavljati', dodaje Mateša. U krajnjem slučaju, Hrvatska si ne može priuštiti financiranje igrača koji stoje po nekoliko milijuna eura. No, riječ je o trendu koji je prisjeo i Europskoj uniji, koja ozbiljno razmišlja o ograničavanju maksimalnog iznosa transfera. Logično, ako znate da je Real Madrid svojevremeno za Ronalda platio 90 milijuna eura. Tek nešto više košta, na primjer, izgradnja pulske bolnice, zajedno sa bolničkom opremom! Zbog takvih transfera, europski su klubovi također u gubitcima.

U financiranju klubova prepoznati poslovni interes

'Hrvatska će dugo vremena još, da tako kažem, biti neto izvoznica igrača, zbog razlike u dohodcima. Naši igrači na tržištu, bez problema, postižu cijene od nekoliko milijuna eura i to u Hrvatskoj teško itko može financirati', tvrdi Mateša. No, vratimo se na naše klubove. U konačnici, ono što većini njih treba je sponzor, koji će, osim sportskog i marketinškog, u financiranju klubova prepoznati svoj privatni poslovni interes. To znači, preuzeti djelomično upravljanje klubom. Stoga su već mnogi počeli ozbiljno razmišljati o  privatizaciji.

'Sigurno da treba ići u privatizaciju, ne samo Cibone nego svih klubova. Mislim da je to uredu jer onaj tko daje novce ima pravo i upravljati', kaže Ivo Jelušić, predsjednik KK Cibona. 'Mi smo otvorili postupak privatizacije i krenuli smo zaista ozbiljno u to. Dakle, ne samo da nas na to tjera zakon o športu i situacija koja je u klubu', nadovezao se Zlatko Horvat, predsjednik NK Varteksa. 

Od hrvatskih klubova privatizaciju je do sada prošao jedino Hajduk. Za ostale, to je tek put kojim trebaju ići. Naime, sponzori koji i sami posluju s oprezom, nestabilna su potpora. Gradovi pomažu koliko mogu no, to je debelo ispod realnih financijskih potreba pojedinih klubova. Za većinu njih, privatizacija će ipak pričekati malo stabilnija vremena. A dok ona ne dođu, moraju se oslanjati na volju onih, koji su im pomagali i do sada. U suprotnom, možemo se oprostiti s brojnim sportskim rezultatima, na koje smo sada ponosni.

Emisiju Novac gledajte nedjeljom, u jutarnjem terminu programa Nove TV.