Kada država proglasi bankrot to drugim riječima znači da nije u stanju izvršavati svoje obaveze, pojašnjava ekonomski analitičar Guste Santi. 'To znači da svi oni koji su sumnjali u nju, sada su dobili potvrdu da država nije odgovorna. Bankrot znači da se dugoročno trošilo iznad mogućnosti, više se uvozilo nego što se izvozilo, a deficit se pokrivao dugom u inozemstvu', pojašnjava Guste.
Ističe kako na države koje proglase bankrot, svijet više ne računa na način na koji je prije to radio. 'Može doći do zapljene imovine, državi koja je proglasila bankrot više nitko ne želi dati kredit, sada svi traže plaćanje unaprijed, ili nitko s njom više uopće ne želi raditi', kaže Guste i naglašava kako i jednog dana kada se država oporavi od bankrota, nitko više nije siguran da se 'bolest' neće opet vratiti. 'Zbog toga druge države imaju zadršku, ne žele na području države koja je proglasila bankrot otvarati poduzeća, nema više dugoročnih kriterija', tvrdi Guste i ističe kako se zbog takvih razloga zemlje vrlo teško odlučuju na proglašenje bankrota.
'Kada bi proglašavanje bankrota bilo jednostavnije, to bi činilo velik broj država. Naime, sve zemlje koje imaju smanjenje privredne aktivnosti, a istovremeno im rastu obveze kredita, su kandidatkinje za proglašenje bankrota', tvrdi ekonomski analitičar Santi Guste. Pojašnjava i situaciju na socijalnom planu koja se počinje odvijati ukoliko se država proglasi bankrot. 'Režu se mirovine, a ulice se pune nezadovoljnim građanima. Siva ekonomija prelazi u crnu i država je sve manje uređena. Obveze i prava građana postaju nejasna', ističe Guste i naglašava kako je cijena izlaska iz bankrota uvijek veća od cijene ulaska.
Dva koraka svakog bankrota
Ekonomski analitičar Damir Novotny objašnjava dvia stupnja kroz koja se prolazi kada država proglasi bankrot. 'Prvi stupanj odnosi se na zaštitu dužnika od vjerovnika. To se odvija kroz zakonske nagodbe, a ujedno se pokušava i što prije nastaviti s normalnim funkcioniranjem', ističe Novotny i objašnjava kako države mogu proglasiti nemogućnost izvršavanja obaveza. 'Tada se vjerovnici okupljaju i predlažu rješenje. Bankrot se dogodio Argentini, ali i bivšoj Jugoslaviji kada je prestala postojati kao politička zajednica, pa su države koje su je činle na sebe preuzele dugove', kaže Novotny.
Pojašnjava kako se drugi korak bankrota odnosi na pokušaj nagodbe. 'Tada stečajno vijeće provodi klasični stečajni postupak u kojem se prodajom imovine društva odnosno države pokušava namiriti dio vjerovnika, dok se s drugim dijelom imovine pokušava nastaviti s poslom', kaže Novotny.
Razliku između bankrota države i poduzeća pojasnio je ekonomski analitičar Luka Brkić i istaknuo kako bankrot ima dugačku ekonomsku i pravnu povijest. 'Kada bankroti određeno poduzeće posto niz načina koji stupaju na snagu, a najdrastičniji od njih je brisanje tvrtke iz registra trgovačkog suda. Taj scenarij se ne može odvijati uz slučaju bankrota države, ona se neće izbrisati s međunarodne scene', pojašnjava Brkić i ističe kako će i tvrtke i države imati slične, dalekosežne posljedice bankrota.
>> Stručnjaci: Bankrot Grčke je neizbježan
'Najradikalnije što se može dogoditi državi koja proglasi bankrot je zapljena sve pokretne i nepokretne imovine, od aviona do brodova, depozita država na bankama, svega što je u vlasništvu države', nabrojao je drastične mjere Luka Brkić. Naglašava kako se nakon proglašenja ide u pregovore kojima se odlučuje kako će se dug vratiti. 'Državama se dio duga može oprostiti, a novac se može namiriti i iz kriznih fondova osnovanih za takve slučajeve', kaže Brkić i podsjeća da kod država koje proglase bankrot neupitno dolazi do rezanja javne potrošnje, smanjenja proračuna države i dugoročnog plana štednje.