Strah od pauka razvija se još prije rođenja

Znanstvenici su ustanovili da još nerođeni skakavci mogu steći strah od pauka, što se temelji na životnom iskustvu njihove majke. Oni su 'noseću' skakavicu stavili u terarij s vučjim paukom, koji pripada istoj obitelji kao i nama poznatija crna udovica. Paukove kljove su prekrili voskom tako da može ugristi, ali ne i ubiti skakavca.

Pročitajte i ovo Samo za najhrabrije Kako izaći iz lijesa? Posjetitelji se od sada mogu u tome okušati kroz igru bizarna pojava Slavili godišnjicu braka, a onda im je krstarenje obilježio posjet liječniku: "Supruga je prvo mislila da je to zato što sam nosio nove sandale"

Nakon što su skakavci polegli jajašca, istraživači su usporedili ponašanje potomstva s potomstvom majke koja je bila i one koja nije bila izložena paucima. Razlika je bila drastična: mladi skakavci čija je majka bila izložena paucima su 113% više tražili zaklon i ostajali skriveni u odnosu na skakavce čije majke nisu upoznale opasne pauke.

Također su se češće ukopali na mjestu kad bi naletjeli na paukovu mrežu ili izlučevine pauka – što je ponašanje koje ih može spasiti nalazi li se u blizini pauk.

Sveukupno, ti su mladi skakavci imali veće šanse za preživljavanje od drugih mladih skakavaca, koje su pauci u ime znanosti tamanili u slast.

Kod ljudi također postoji raširen strah od pauka i zmija, arahnofobija i ofidiofobija, koji bi se mogli razviti po sličnom principu. Studija provedena 2008. pokazala je da među velikim nizovima neprijetećih pojava i odrasli i djeca mogu brže uočiti slike zmija i pauka, nego, primjerice, slike žaba, cvijeća ili gusjenica.

Antropologinja Lynn Isbell sa Sveučilišta Kalifornija u Davisu misli da naš strah od zmija ide daleko, daleko u prošlost. Ona pretpostavlja da su zmije bile prvi grabežljivci ranih primata što je pridonijelo evoluciji relativno dobrog vida – korisnog kod uočavanja zmija.

Rezultati istraživanja provedenog na skakavcima 'ukazuju da bi prijenos informacija o rizicima između majke i potomstva, u situaciji kad nema direktne majčinske brige, mogao biti rašireniji no što se misli', kaže Jonathan Storm Sa Sveučilišta u Spartanburgu.

Skakavci u prirodi, uključujući one u staništima u kojima nema vučjih pauka, potvrđuju da učinci iz ovog istraživanja nisu ograničeni samo na laboratorijske uvjete.

Znanstvenici nisu sigurni kako dolazi do takvog prijenosa informacija, ali pretpostavljaju da bi izuzetno stresne situacije, kao što je napad grabežljivca, kod majke mogle dovesti do lučenja hormona koji onda utječe na razvoj embrija.