No, utemeljitelj ovog programa (Search for Extra-Terrestrial Intelligence – Potraga za izvanzemaljskim životom), dr. Frank Drake i dalje ne posustaje te najavljuje radikalni zaokret u sljedećoj fazi interplanetarne potrage.
Pročitajte i ovo
'U svemiru postoji inteligentni život, uvjeren sam u to', istaknuo je dr. Drake u svom govoru u Kraljevskom društvu. A jedna od njegovih ideja, kojom bi ujedno dokazao da zadnjih pola stoljeća nije gubio vrijeme, je postavljanje radio opservatorija na tamnoj strani Mjeseca.
'To je vrlo dobro mjesto za izgradnju radio opservatorija', objasnio je dr. Drake, priznajući da se radi i o izuzetno skupom projektu. Tu je lokaciju odabrao jer je to jedino mjesto u Sunčevom sustavu koje nije 'zagađeno' radio-interferencijom sa Zemlje.
Problemi, problemi
Ali, ima još jedan veliki problem koji bi mogao potkopati napore za uspostavom kontakta s drugim svjetovima, problem zvan digitalna televizija, zbog koje Zemlja postaje 'nevidljiva'.
U radio-svijetu, digitalni prijenos izgleda kao buka pa radio astronomi moraju filtrirati buku kako bi točno locirali signale koji ukazuju na izvanzemaljski život. Tako nam lunarni opservatorij olakšava potragu za izvanzemaljcima, ali istovremeno i otežava izvanzemaljcima da nas 'vide'.
No, to bi mogla biti samo polovica problema. Drake vjeruje, da dok Zemlja samu sebe čini nevidljivom, to isto rade i druge civilizacije. Tvrdi da bi se u nekim slučajevima moglo raditi i o smišljenoj namjeri.
Pa, ako je Zemlja sada nevidljiva, a opservatorij na Mjesecu bi bio potpuno beskoristan u potrazi za isto tako 'nevidljivim' svjetovima, u kom bi smjeru onda SETI trebao gledati?
Odgovor bi mogao biti – u Sunce.
Drake predlaže da našu zvijezdu iskoristimo kao divovsko povećalo, koristeći tzv. metodu gravitacijskih mikroleća. Smještanjem neke vrste opservatorija na udaljenosti od oko 500 AU od Sunca – 500 puta dalje nego što je udaljenost od Zemlje do Sunca – mogli bismo pomoću mikroleća vidjeti, ne samo izvanzemaljske svjetove, nego i kontinente i oceane na tim planetima.
No i s tom idejom ima očitih problema. Za početak, to je naša trenutna tehnologija pogonâ, s kojom bi letjelici trebale stotine godina da dođe na odgovarajuću poziciju. Pa bi nam za početak trebale nove vrste pogona za svemirske letjelice.
A čak bi se i tada opservacijska letjelica na tako velikim udaljenostima morala pomicati svaki put kad bismo htjeli promatrati novi planet. Što znači nove stotine milijuna kilometara udaljenosti koje mora preći.
ESA pristojno odslušala
Unatoč svim dokazima o enormnim troškovima i neisplativosti čitavog projekta, u Europskoj svemirskoj agenciji su pažljivo saslušali što Drake ima na pameti.
On vjeruje da i napredne izvanzemaljske civilizacije koriste metodu mikroleća već milijunima godina. Tvrdi da ta metoda ima jednu veliku prednost: u pitanju nije jednosmjerni sustav, gravitacijske leće mogu se koristiti i za prijenos signala na udaljene svjetove.
Velika je vjerojatnost da nećemo imati opservatorije udaljene bilijunima kilometara od Zemlje prije nego ćemo ih imati na tamnoj strani Mjeseca. Pa, ako su neke dovoljno razvijene izvanzemaljske civilizacije već dosegle tu razinu, možda će sljedećih 50 godina SETI-ja biti kudikamo uspješnije od prvih pola stoljeća.
