Radi se o pokusu s viskoelstičnim solidnim polimerom katrana, deriviranog iz ugljena. Spomenuti profesor Parnell (1881. - 1948.) zapravo je htio napraviti demonstraciju više nego pokus, no kako je proces dugotrajan, ipak je prerastao u pokus više nego demonstraciju, koju možete vidjeti u sat-dva jednog popodneva.

>> VIDEO: Napravili supernovu u staklenci

Katran u pitanju inače je čvrstog oblika i toliko je krhak da ga se jednostavnim udarcem čekića može razbiti na komadiće. No taj je katran zapravo visoko viskozna tekućina i teče na sobnoj temperaturi, no vrlo, vrlo sporo.

Ono što je Parnell napravio jest to da je otopio taj katran, stavio ga u stakleni lijevak i pusito da se osuši - pune tri godine. Nakon toga je postavio ispod staklenog zvona i postavio ispod staklenu posudu te čekao.

Osam godina kasnije, kroz lijevak je pala prva kap tog katrana, a devet godina nakon toga još jedna. Parnell je dočekao drugu kap, no ne i treću, koja je iscurila 1954. godine. Do tog vremena, ovaj eksperiment je odložen u prašnjav kut laboratorija za pokuse sveučilišta.

Neobičan pokus ponovno je izložen ponovno tek 1975. godine, a danas ga možete pratiti (ukoliko imate instaliran Adobe Flash Player 9 ili više) i OVDJE.

28. studenog 2008. godine iscurila je i osma po redu kap, no kamera koja snima zvona baš u tom trenutku nije radila. Očekuje se kako bi tijekom ove godine trebala iscuriti i deveta kap. Kako su stvari krenule, pokus bi mogao potrajati još 100 godina, osim ako nekome ne dosadi i ako se odluči prekinuti ga.