Biljka inače potječe sa Sumatre, a poznata je po karakterističnom 'mirisu' cvijeta kojeg mnogi opisuju kao kombinaciju zagorjelog šećera i trulog mesa. Mirisom privlači mnogobrojne kukce kako bi je oprašili, no srećom po ljude, ova fascinantna biljka cvate vrlo, vrlo rijetko, čak i u prirodi. Do sada su u cijelom svijetu zabilježena samo 134 cvijeta iz uzgoja, a Baselov 'velikan' prvi je put procvjetao nakon 17 godina.
Osim po mirisu i obliku cvijeta Amorphophallus titanum je poznat i po svojoj veličini i rapidnom rastu kad je u fazi reprodukcije. 'Zreo' cvijet može dosegnuti veličinu i do 2,5 metara što ga čini jednim od najvećih cvjetova na svijetu. Svoju veličinu doseže u zavidnom roku - Botanički vrt u Baselu je zabilježio prosječan rast od 6 centimetara dnevno.
Nažalost, koliko brzo raste, toliko brzo i propada. Kada je proces oprašivanja gotov, što je najčešće u roku od 72 sata, cvijet jednostavno uvene. Kako je ovaj u Baselu procvjetao u petak, vjerojatno broji svoje posljednje sate. Stoga je Botanički vrt zbog njega svoja vrata ovaj vikend otvorio 24 sata dnevno, a web kamera ga je fotografirala svakih 10 minuta. Brojnim posjetiteljima očito nije smetao smrad koji je biljka širila oko sebe. A kako i bi kad je posljednji put u Švicarskoj ta biljka cvjetala prije punih 75 godina.
