Nedavno provedeno istraživanje svetskog tržišta digitalnih komunikacija, pokazalo je kako se rađa nova vrsta urbanog korisnika medija, koji svoja prva iskustva s medijima ostvaruje putem smartphone uređaja i tableta te kako pokazuje jaku preferenciju za online sadržaj.
Pročitajte i ovo
>> Provjerite patite li od sindroma FOMO!
Za medijske i tehnološke kompanije, to je jasan znak da postoji potreba za prilagodbom takvim promjenama i novoj potražnji, dok i dalje 'status' ostalih medija poput televizije ostaje nedodirnut i nepromijenjen. Drugim riječima, digitalizacija svih medija ne samo da kuca na vrata, već se naširoko i uvodi u iste te polučuje konkretne rezultate.
Spomenuto istraživanje o utjecaju digitalnih medija na ponašanje potrošača provela je tvrtka KMPG u devet zemalja širom svijeta i na uzorku od 9.000 ispitanika. Jedan trend u tom istraživanju pokazao se indikativnim - gotovo u svim zemljama u kojima je istraživanje provedeno, korisnici medija istovremeno koriste TV i računala i gadgete za pristup infomacijama.
Tehnopesimizam vs. tehnooptimizam
O tome kako nas nove tehnologije u medijima, pa i općenito, oblikuju kao društvo i korisnike, razgovarali smo sa sociologom doc.dr.sc. Hajrudinom Hromadžićem, s Filozofskog fakulteta u Rijeci, koji radi i kao suradnik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
'Općenito se sve rasprave o tehnologiji, pa tako i o medijskim tehnologijama, rubno mogu odrediti unutar dihotomije: tehnopesimizam na jednoj strani, koji u duhu kritičke teorije društva (negativistički) tehnologije vidi i poima kao svemoćni i presudno vazan agens društvenih promjena, te tehnooptimizam ili tehnofilija na drugoj strani, koja nekritički slavi navodno neupitan progres kojeg tehnologije, prema ovim pristupima, sa sobom donose. Istina se, naravno, ne krije niti na jednom od ova dva pola izričito', ističe profesor Hromadžić.
Korisnička praksa
'Evidentno je da tehnologije posjeduju potencijale za određene, moguće i potencijalne društvene promjene, ali će realizacija ili nerealizacija tih potencijala prvenstveno ovisiti o nizu ekonomsko-tržišnih, političko-ideoloških, kulturalnih, povijesnih, te općedruštvenih varijabli, koje će utjecati na oblikovanje ili neoblikovanje korisnisničkih praksi u odnosu spram tehnologija', kaže naš sugovornik.
'U vezi s tim i u domeni medijskih tehnologija, korisno se prisjetiti primjera video telefona iz 80-ih godina 20. stoljeća koji, i pored pokušaja tržišnog proboja, nikada nije doživio široko korisničko prihvaćanje i uporabu. Potrebno je bilo pričekati 20-ak godina i pojavu, uvjetno rečeno, besplatnog Skypea da bi ova tehnlogija dozivjela globalnu ekspanziju', pojasnio je profesor Hromadžić.
Narav medija: Centralizam ili decentralizam?
Razlike između novih i tradicionalnih medija su brojne i slojevite, dok se u kontekstu same tehnologije i prezentiranog formata, isto tako manifestiraju u vrlo širokim rasponima. 'Distributivna narav tradicionalnih medija centraliziranog je karaktera (od institucionalnog, strogo kontroliranog, medijskog izvora prema korisnicima) i stoga bitno različita od decentralizirane prirode novih, mrežnih medija (p2p komunikacija, od svakog prema svima)', naglašava Hromadžić.
S druge strane medijska publika neće na jednak način doživjeti isti sadržaj koji je prezentiran putm tradicionalnih i novih medija. Što točno uvjetuje razlike u percepciji istovjetnog sadržaja na različitim medijskim i tehnološkim platformama, nije jednostavno objasniti, no nije niti nemoguće.
Mutacije multimedijalnih formi
'Po pitanju same medijske forme, ne treba zaboraviti da i sam ritual medijske prakse izaziva različite recepcijske učinke kod medijskih publika. Drugim riječima, istovjetan medijski sadržaj, posredovan različitim medijskim platformama, te konzumiran u različitim društveno-kulturalnim kontekstima, od strane različitih tipova medijskih korisnika, koji su određeni svojim socijalno-klasnim, ekonomsko-materijalnim, obrazovnim, kulturnim i drugim profilima, proizvodi bitno različite učinke po pitanju njegovog razumijevanja, prihvaćanja ili odbijanja, od strane medijskih citatelja/gledatelja/slušatelja', kaže naš sugovornik.
Nema više 'čistog' medija
Postoje i fenomeni na koje Hromadžić upozorava, a koji u novije vrijeme određuju budućnost tehnologija u medijima. On isto tako upozorava kako danas više nema 'čistog' medija.
'Recentnija budućnost medijskih tehnologija bitno je određena fenomenima koje u medijskim studijima nazivamo konvergencijom i remedijacijom. Tim se pojmovima označavaju suvremene pojave vezane uz činjenicu da je danas postalo jako teško govoriti o 'čistom', izoliranom mediju koji ne bi bio određen i svojevrsnim preklapanjima s drugim medijima, što u konačnici rezultira mutacijama u multimedijalne forme. Štoviše, usavršavanjima tzv. web 2.0 modela omogućen je i daljnji razvoj klasičnih, tradicionalnih medija u transformiranim formama na platformi digitalno-medijske tehnologije. Odličan je primjer medija radija koji je putem internetskog streaminga reevoluirao, a slična je i sudbina televizije, pa i tiska', zaključuje profesor Hromadžić.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
