'Lunarna poveznica može objasniti kako to da se neobično velik broj ledenih santi našao na putu Titanicu', istaknuo je Donald Olson, fizičar sa teksaškog državnog sveučilišta, čiji je tim forenzičkih astronoma proučavao ulogu Mjeseca u brodolomu Titanica, prenosi Reuters.
Pročitajte i ovo
>> Najuvjerljivija replika Titanica ikad!
Titanic je potonuo u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, a u brodolomu je živote izgubilo 1.517 osoba. Kapetan broda, Edward Smith, bio je jedan od najiskusnijih pomorskih kapetana toga vremena i plovio je Sjevernim Atlantikom i njegovim rutama velik broj puta.
Ledene sante, veličine kakve je jedna od njih potopila Titanic, u pravilu su ostale nasukane u plitkim vodama sjevernije od pomorskih ruta, odnosno pored obala Labradora i Newfoundlanda. tamo bi zapele sve dok se ne otope dovoljno da mogu nastaviti put južnije, ali bi bile kudikamo manje obimom, pojasnio je Olson.
Što se onda dogodilo? U siječnju 1912. godine, Mjesec je bio vrlo blizu Zemlje i njegovo djelovanje moglo je prouzrokovati plime dovoljno velike da oslobode navedene ogromne sante leda i omoguće im da otplutaju prema komercijalnim pomorskim rutama.
Olson je istaknuo kako je posrijedi bio događaj koji se javlja 'jednom u životu', a dogodio se 4. siječnja, kad su se Mjesec i Sunce tako poravnali, da su njihove kombinirane gravitacijske sile pojačale jedna drugu. U to vrijeme Mjesec je bio najbliži Zemlji u posljednjih dotad 1.400 godina, a zemlja je bila najbliža Suncu te godine samo dan prije.
'Takav razvoj situacije maksimalno je pojačao Mjesečevo djelovanje na plimu u svjetskim oceanima', rekao je Olson. 'To je nevjerojatno', dodao je. To je ujedno i razlog zašto su ledene sante u svojoj punoj veličini prepriječile put Titanicu, iznenadile iskusnog kapetana te jedna od njih i zapečatila sudbine 1.517 ljudi i dotad najvećeg broda u svijetu.
'Astronomski gledano, šanse da se sve te varijable dogode takvim slijedom, bile su, pa eto, astronomske', zaključio je Olson.
