Premda se pitanje zašto tijekom jačih oluja neka stabla padnu, a druga ostanu stajati, na prvi pogled može činiti besmislenim, odgovor zapravo i nije tako logičan kao što bi se moglo pomisliti.
Pročitajte i ovo
>> Snažno nevrijeme u Zagrebu: Vjetar čupao stabla, rušio znakove...
Profesorica u Medicinskoj školi 'Johns Hopkins' Mary Knudson za Scientific American tvrdi da su stvari nešto kompleksnije i da se ne svodi sve na starost, trulost i zdravlje stabala. Pojašnjava da u obzir treba uzeti i veličnu i vrstu pojedinog stabla, ali i njihovu okolinu, uključujući i ljudski utjecaj na istu tijekom povijesti.
'Najugroženija su stabla čija se neposredna okolina radikalno promijenila unutar posljednjih pet do deset godina', kaže stručnjak za biljke Kevin T. Smith, inače zaposlen u američkom Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Primjerice, ako je neko stablo bilo dijelom šume, a onda je uslijed izgradnje stambenih naselja ostalo pošteđeno sječe i sada služi tek kao ukras u nečijem dvorištu, znatno je izloženije olujnim naletima vjetra jer nema više zaštite od susjednih stabala, koja su fizički priječila pretjerano savijanje i pucanje grana.
Također, tijekom građevinskih radova često dođe do oštećenja ili uklanjanja korijenja što s jedne strane olakšava 'posao' vjetru, a s druge strane otvara put infekcijama koje dodatno slabe zdravlje stabla.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
