I dok se jedni bore s gubitkom najmilijih, drugi ostanu bez svega što su godinama stvarali. Ni ova godina, na žalost, nije bila iznimka. A sve je počelo još početkom 2010., kada je sredinom siječnja Haiti pogodio katastrofalni potres od sedam stupnjeva po Richteru. Milijun ljudi je ostalo bez krova nad glavom, a 230 tisuća ih je poginulo. Šteta se brojila u milijardama dolara. Stanovnici koji jedva preživljavaju s manje od 12 kuna na dan spas su potražili u brojnim izbjegličkim kampovima, jer obnova čak i malih, jedva sklepanih straćara, teče i danas polako, a obećane pomoći skoro pa ni od kuda.
Pročitajte i ovo
Krajem istog mjeseca zima je pokazala zube. Središnja i istočna Europa su se smrzavale na više od minus 20. Najgore je bilo u Rumunjskoj, Bugarskoj, Turskoj i Poljskoj, gdje se živa na termometru spuštala i do minus 34, a hladnoća je uzela više od 40 života.
Početkom veljače priroda se ponovno zaigrala. U lavinama koje su zatrpale tunel Salang na planini Hindukušu u Afganistanu poginulo je više od 160 ljudi. Isti je mjesec Čile pogodio potres magnitude od 8,8 Richtera. U potresu kojeg je izazvao tsunami, život je izgubilo gotovo 800 ljudi. Brojna sela i gradovi u središnjem djelu zemlje su bili razrušeni, a nastala šteta bila je golema.
Oluje i poplave napakostile stanovnicima
Na prvi dan ožujka Francusku, Španjolsku, Njemačku i Portugal pogodila je oluja Xynthija, praćena neobično snažnim vjetrom i golemim plimnim valom u Francuskoj. Izgubljen je 61 život, a poplavljena područja su jedno vrijeme bila bez električne energije.
Poplave su u travnju pogodile jedanaestmilijunski Rio de Janeiro i okolicu. U tom brazilskom gradu pod nanosima blata nakon odrona tla poginulo je 190 ljudi. Stručnjaci su za veliki broj žrtava okrivili divlju gradnju, ali i nedovoljnu pripremljenost za tropske kiše.
Nakon 200 godina neaktivnosti, svu svoju snagu pokazao je vulkan na jugu Islanda. Erupcija vulkana ispod ledenjaka Eyjafjallajokullana izbacila je u zrak crni dim, a djelomice je otopila ledenjak, zbog čega se strahovalo i od mogućih poplava. Stotine građana su iseljeni iz svojih domova, a golema prašina u zraku izazvala je kaos u zračnom prometu. Zatvoren je velik broj aerodroma, pa su avioni ostali prizemljeni na svih šest kontinenata.
Da ni rijeke nisu bezopasne osvjedočili su se Poljaci krajem svibnja. Vodostaj Visle bio je najviši u posljednjih 160 godina, a zbog poplava tisuće su ljudi morali napustiti svoje domove, dok ih je 15 izgubilo život.
S poplavama se borila i Francuska i to u lipnju. Najgore poplave u zadnjih 180 godina pogodile su jugoistočni dio zemlje i odnijele 25 ljudskih žrtava.
Moskva u dimu
Ljeto je donijelo nove probleme. Temperature su u nekim dijelovima Europe postajale nepodnošljive, a građani su se hladili kako i gdje su stigli. Na temperaturama višim i od 35 stupnjeva, Moskovljani su se morali nositi s dimom s brojnih požarišta u okolici glavnog grada. Teško podnošljiva temperatura nije se spuštala tri tjedna, a koncentracija štetnih čestica dima u zraku bila je i do osam puta veća od dopuštene. Najosjetljiviji građani počeli su se doslovno gušiti u dimu. Stanje se nije smirivalo, već se proširilo i na druga područja Rusije. U šumskim požarima krajem srpnja život je izgubilo 28 osoba. Početkom kolovoza količina toksičnog dima dotaknula je alarmantnu granicu. Moskva je danima živjela obavijena dimom, a stopa smrtnosti građana se udvostručila. Tek krajem kolovoza konačno su ugašeni svi požari, a život se počeo vračati u normalu.
Poplave su brojne živote odnijele i u Pakistanu. Zbog višednevnih olujnih monsunskih kiša na sjeverozapadu zemlje krajem srpnja poginulo je više od 1500 ljudi, a šest milijuna je na svojoj koži osjetilo posljedice. I Slovenci su muku mučili s poplavama. Zbog jakih kiša, u rujnu su rijeke izašle iz korita, a pod vodom se nalazilo dvije trećine zemlje. Te iste poplave nisu zaobišle ni Hrvatsku, a mnogi još i danas osjećaju posljedice.
Potres od 7,7 Richtera izazvao je u listopadu tsunami na indonezijskom arhipelagu Mentawai na pučini Sumatre. Poginulo je više od 400 ljudi. No, kako nesreća ne dolazi sama, u Indoneziji je nakon 400 godina počeo eruptirati vulkan Merapi, visok 2.914 metara. Neprestane erupcije trajale su skoro mjesec dana, a izgubljeno je i 240 života.
Katastrofalan početak godine za Haićane nastavio se i kroz cijelu 2010.. U listopadu je izbila epidemija kolere, od koje je u samo mjesec dana oboljelo više od 21 tisuće ljudi. Prema procjenama, u studenom je od te razorne epidemije umrlo 1.250 osoba, a prvi slučajevi su primijećeni i u Dominikanskoj republici.
Katastrofe izazvane ljudskom rukom
No ne pokazuje samo priroda svoju snagu i razorne moći. I ljudi mogu napakostiti prirodi i izazvati ekološke katastrofe. U travnju je u Meksičkom zaljevu došlo do jedne od najvećih ekoloških katastrofa u SAD-u, ali i svijetu. Zbog eksplozije na platformi Deepwater Horizon nafta je počela istjecati u more u kojem je završilo ukupno četiri milijuna barela. Brojne životinje su uginule, a ni osam mjeseci nakon katastrofe ne zna se gdje je sva nafta završila.
Još jedna katastrofa sa strašnim posljedicama zadesila je i naše susjede Mađare. Iz postrojenja za preradu aluminija u Ajki, na zapadu zemlje, izlilo se milijun prostornih metara otrovnog crvenog mulja, a devet je osoba stradalo. Hrvatska je danima strahovala neće li to onečišćenje Dunavom stići i do nas.
S ulaskom u 2011. možemo se samo zapitati kakva nam sve iznenađenja priroda sprema, ali i kakve ćemo i mi sami katastofe izazvati.
