'Uvjeti za sudsku nadležnost postoje i... odbija se prvi prigovor Srbije', rekla je predsjednica Suda Rosalyn Higgins na dvosatnom čitanju obrazloženja odluke u haškoj Palači mira u kojoj je tu odluku o nadležnosti podržalo 10 sudaca a sedam je bilo protiv.
Sud je, kako je objasnila Higgins, utvrdio da su akti koje je donosio Beograd i njegovo ponašanje od 1992. imali značenje prihvaćanja obveza koje su proizlazile iz međunarodnih ugovora čija je članica i potpisnica bila bivša zajednička država - SFRJ i tako odbacio prvi prigovor Beograda.
>> 'Odluka ICJ-a je veliki uspjeh Hrvatske'
Hrvatska je u svojoj argumentaciji tvrdila da je odnos Beograda i UN-a imao 90-ih godina sva obilježja članstva u UN-u, kao i da je SRJ čitavo vrijeme bila stranka Konvencije o genocidu, slijedom kontinuiteta iz SFRJ.
Hrvatska je u svojoj argumentaciji tvrdila da je odnos Beograda i UN-a imao 90-ih godina sva obilježja članstva u UN-u, kao i da je SRJ čitavo vrijeme bila stranka Konvencije o genocidu, slijedom kontinuiteta iz SFRJ. Hrvatska je tvrdila i da je režim Slobodana Miloševića imao sva državna obilježja i prije datuma formalnog proglašenja države 27. travnja 1992. godine i da se radilo o državi u nastajanju.
Srbija je uložila ukupno tri prigovora - da Sud nema nadležnost jer SRJ nije bila članica Konvencije o genocidu do 2001., da je tužba RH nedopuštena jer su se opisani zločini dogodili prije 27. travnja 1992. kada SRJ još nije postojala kao država i kao treće da su zahtjevi iz hrvatske tužbe neosnovani jer su izlazili iz okvira onoga što propisuje Konvencija o genocidu poput zahtjeva za infomacijama o nestalim osobama ili povratkom kulturnog blaga.
Sud je, nakon što je odbacio prvi prigovor, odbacio i druga dva prigovora s obrazloženjem da ta pitanja nisu mogla biti predmetom preliminarnih prigovora već se o njima treba odlučivati tek u okviru rasprave o suštini tužbe. Najvažniji dio tih prigovora kojim će se Sud baviti tijekom rasprave o suštini predmeta jest da Srbija nije odgovorna za događaje prije 27. travnja 1992. jer tada SRJ nije postojala kao država.
Hrvatska je u svojoj argumentaciji, tijekom rasprave o preliminarnim prigovorima održane u svibnju ove godine, tvrdila da je režim Slobodana Miloševića imao sva državna obilježja i prije datuma formalnog proglašenja države 27. travnja 1992. godine i da se radilo o državi u nastajanju.
Hrvatski predstavnici najavili su da će na tom stajalištu ustrajati jer vjeruju da mogu dokazati kontinuitet i uzročno-posljedičnu vezu događaja prije i poslije tog datuma.
Sud je u utvrđivanju nadležnosti prihvatio i hrvatsko pozivanje na slučaj 'Mavromatis' iz 1924. u kojem je Stalni sud međunarodne pravde (sud koji je prethodio Međunarodnom sudu pravde) utvrdio da se nadležnost Suda može utvrditi čak i ako svi uvjeti za tu nadležnost nisu postojali u vrijeme podnošenja tužbe, ali su se stekli naknadno. Time je premostio činjenicu da je Hrvatska svoju tužbu podnijela 1999. odnosno u vremenu prije nego je SRJ postala članica UN-a. U tome je Higgins kao važnu činjenicu istaknula da je Hrvatska detaljno obrazloženje svoje tužbe (tzv. memorijal) podnijela 1. ožujka 2001. godine, odnosno nakon što je SRJ nedvojbeno imala pristup Sudu je je postala članica UN-a 1. studenoga 2000., a da je prije tog datuma 2. srpnja 1999. tek podnijela desetak stranica s glavnim crtama tužbe.
Iako se odluka Suda očekivala u svjetlu dvije ranije proturječne odluke ICJ-a koji se 1996. najprije proglasio mjerodavnim za tužbu koju je šest godina prije Hrvatske podnijela BiH protiv Beograda za genocid, a potom 2004. nenadležnim za tužbu Beograda protiv deset zemalja članica NATO-a zbog svojedobnog bombardiranja 1999. godine, predsjednica Suda kazala je u obrazloženju presude kako nijedna od te dvije odluke nije bila obvezujuća u donošenju odluke o nadležnosti za hrvatsku tužbu protiv Srbije.
Hrvatska je 2. srpnja 1999. pokrenula postupak pred ICJ-om protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije zbog povrede Konvencije iz 1948. o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida počinjenih na području Hrvatske od 1991. do 1995. Od najvišeg pravosudnog tijela Ujedinjenih naroda Hrvatska je zatražila da presudi da je Jugoslavija počinila genocid u Hrvatskoj i da su građani RH bili žrtve tog genocida. RH traži tužbom od SRJ da kazni sve počinitelje genocida koji se nalaze pod njezinom jurisdikcijom, da se dozna istina o nestalim hrvatskim državljanima, da se vrate kulturna dobra oteta u tom razdoblju, te da se u najširem smislu nadoknadi šteta RH i pojedincima.
Šest godina prije Hrvatske tužbu protiv Beograda podnijela je i Bosna i Hercegovina. Za tužbu BiH Sud se 2003. proglasio nadležnim, a 24. veljače prošle godine donio je i presudu u kojoj je utvrdio da su snage bosanskih Srba pokoljem u Srebrenici počinili genocid, ali da manjka dokaza kako su te snage djelovale po 'uputama' ili pod 'djelotvornim nadzorom' Srbije čime je ta država oslobođena odgovornosti za genocid.
Sud pravde ipak je tada presudio da je Srbija prekršila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida jer nije spriječila genocid, a mogla je s obzirom na svoj utjecaj na lokalne snage. Nadalje, Sud je zaključio i da je Srbija propustila izvršiti obvezu privođenja počinitelja, posebice Ratka Mladića pravdi.
Rasprava o nadležnosti Suda za tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid u ratu 1991.-1995. održana je pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Haagu u svibnju 2008. godine.
Rasprava o suštini hrvatske tužbe održat će se, prema procjenama pravnih timova obje države, tek kroz nekoliko godina.
