U kampu u Kanjiži u kojem se nalaze imigranti kojima je Srbija samo usputna stanica na putu prema Europi ljudi je sve više. Imigranti iz Sirije, Afganistana i Iraka ne prestaju dolaziti. U kampu koji je oformljen prije četiri dana nikoga se ne pita za papire, dokumentaciju, niti ih se pita odakle dolaze i gdje idu.
Pročitajte i ovo
U kampu koji je oformljen prije četiri dana imigranti mogu istuširati, dobiti vodu, hranu i savjete te jednom tjedno lječničku pomoć. Kamp u Kanjiži mjesto je na kojem se odmaraju na svojem putu prema Subotici koja im je najbliži granični prelaz prema Europskoj uniji.
Rusija najavila pomoć Srbiji u rješavanju izbjegličke krize
Prema nekim informacijama u protekla je četiri dana kroz ovaj kamp prošlo je preko 3.000 ljudi. Oni nisu siromašni, nisu ljudi bez novaca i imovine, to su ljudi koji ne bježe iz svoje zemlje zbog boljeg života u drugoj zemlji niti zbog posla. To su ljudi koji bježe od ratnih prilika. To su ljudi koji traže mir, koji su prodali sve što su imali ili su skupili sve što su mogli nositi i pobjegli glavom bez obzira. Oni samo žele doći na sigurno i nastaviti živjeti mirno.
Jabuka, vlažne maramice ili boca vode ljudima u beogradskom parku danas znače život.
'Na našu kuću je pala bomba, ostali smo bez svega, morali smo otići', rekao je imigrant iz Sirije kojem je tek 17 godina, ali ne boji se neizvjesne budućnosti. On putuje, kako kaže, da bi stekao kuću i bolji život.
Zamišljeni bolji život ovim ljudima je u Njemačkoj ili Švicarskoj. Svakako na zapadu Europe. Neki putuju već dva mjeseca.
'Kad smo došli u turski Izmir, ukrcali smo se na mali brod za Grčku. Bilo je zastrašujuće. Velikim brodom smo došli do Atene i nastavili za Makedoniju. Nije bilo dobro', opisao ej svoj put ovaj mladi imigrant.
'U vlaku iz Makedonije su nas opljačkali, uzeli su nam sav novac', rekla je žena koja je iz Sirije pobjegla sa svojojom obitelji.
Ovise samo o pomoći građana, a kad padne noć na scenu izlaze krijumčari
Pretrpjeli su svašta, ovdje im je najbolje do sada, kažu. Od vlasti pomoći nema ali zato građani daju sve od sebe. Pomažu im koliko god mogu.
'Ovi ljudi su nevidljivi za nas jer oni su u prolazu. Kako stižu mi ne znamo jer mi ih samo dočekamo i svesni smo da im je neophodna pomoć. Snalazimo se', rekla je Aleksandra Glogovac, iz Udruge Refugee aid Srbija.
Iz jedne jedine privatne pedrijatrijske klinike, dva puta tjedno liječnici dolaze pružiti pomoć djeci. Prema svojoj savjesti organizirala se i lokalna samouprava u Kanjiži. U gradić koji se nalazi na migracijskoj ruti dvadeset kilometara od mađarske granice slijeva se tisuće ljudi koji nemaju nikakav pravni status. No, kažu, na mađarskoj granici nisu dobrodošli.
'UN kaže da svatko ima pravo biti izbjeglica. U čemu je problem? Ne žele nas i ne prihvaćaju', požalio se imigrant iz Iraka.
Prema međunarodnom humanitarnom pravu imaju pravo na zaštitu, no prije svega, kao i svi mi ostali, imaju pravo na život. Osim što ih Mađarska ne pušta preko granice, neki su se požalili kako im u Kanjiži ne dopuštaju iznajmiti hotelsku sobu, jer je to mađarska općina.
Kako je kazao, mladić iz Iraka koji je danas otišao do granice s Mađarskom, doživio je grozne stvari na granici. Pogranična ih je policija vrijeđala, upotrjebila mnogo pogrdnih i rasističkih izraza. Razočarani vlastima i situacijom u kojoj se nalaze, napominju kako ovakva situacija samo pogoduje krijumčarima koji u ovom trenutku uzimaju 1.400 eura po osobi da bi ih ilegalnim prijelazima prevezli preko Mađarska granice.
Očajni su i mole za međunarodne humanitarne organizacije za pomoć.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
