Srušen mit o strašnim psihološkim eksperimentima

Oba eksperimenta su se sad našla pod reflektorom zbog dva filma koji su prikazani prošlog tjedna na Sundance filmskom festivalu. Riječ je o filmovima The Experimenter (2015) i Stanford Prison Eksperiment (2015).

Pročitajte i ovo Zemlja se trese Twitter i Stanford imaju plan... Tovila se bez uspjeha S fakulteta poručili studentici: Udebljaj se ili otiđi

U ranim 60-im godinama 20. stoljeća Stanley Milgram provodio je seriju kontroverznih eksperimenata na Sveučilištu Yale. Htio je razumjeti holokaust i kako se dogodio te kako su ljudi mogli dozvoliti da se dogodi. Jesmo li programirani da slijedimo naredbe i ako jesmo, kako to možemo promijeniti?

U svrhu eksperimenata, u Milgramovu studiju bilo je uključeno preko 1000 stanovnika New Heavena u američkoj saveznoj državi Connecticut, a rečeno im je da sudjeluju u studiji o učenju i pamćenju. Drama u kojoj su sudjelovali, tjerala ih je da nanose očite i smrtonosne električne šokove drugim ljudima. Milgram je razvoj drame pratio iza zamagljenog stakla.

Iako je napravio 25 verzija eksperimenta o poslušnosti prema autoritetu, Milgram je filmski dokumentirao samo jedan od njih. Tijekom jednog svibanjskog vikenda 1962. godine, proveo je svoju najbolje poznatu verziju tog eksperimenta: Coronary-Tape Condition (Stanje kardijalne vrpce).

Žrtve tog eksperimenta (one koje su primale električne šokove) izjavile su kasnije da su imale manji srčani napad. Na kraju svakog dijela, Milgram bi ispitao sudionike i zatražio dozvolu da koristi njihove snimke u znanstvene svrhe.

Dokumenti arhiva na Yaleu otkrili su nešto posve neočekivano, međutim - čak 65 posto sudionika odbilo je slušati naredbe u eksperimentu, piše portal The Conversation. Ipak, Milgram je preradio svoj film kako bi pokazao upravo suprotno, da su dvije trećine sudionika radile ono što im se kaže.

Milgram je svoje eksperimente opisao kao spoj znanosti i umjetnosti. Eksperimentalan dizajn i dramaturgija rezultirali su i dramatičnim ponašanjem sudionika njegovog eksperimenta. U stvaranju drame, naravno, ključnu ulogu je imao i stroj za elektro šokove, koji je bio maskiran da izgleda kao znanstveni instrument.

Simulacija koja je krenula po zlu

Deset godina kasnije Phillip Zimbardo okupio je panel stručnih savjetnika koji su mu pomogli dizajnirati simulaciju zatvora na Sveučilištu Stanford.

Kako bi istražio stupanj do kojeg ljudi konformistički pristaju na uloge poput zatvorskog stražara ili zatvorenika, on je ciljao na visok stupanj situacijskog realizma. Studente kojima je dodijeljena uloga zatvorenika s ulice je pokupila prava policija u automobilima te im stavila lisičine, a po dolasku u "zatvor", stavljen im je povez preko očiju i nad njima je izvršeno pretraživanje do gole kože. zatvor je bio smješten u jednom podrumu Sveučilišta Stanford.

Zimbardov zatvor sastojao se od tri ćelije i dijela koji je predstavljao samicu. Događaji su se snimali na video vrpcu iza zamagljenog stakla. Eksperiment je trebao trajati dva tjedna ali je napušten nakon tek šest dana zbog etičkih kontroverzi. Bila je to kombinacija improvizacije i izdržljivosti umjetničkog performansa.

Zimbardo je bio protagonist vlastitog showa, dodijelivši sebi ulogu zatovrskog nadglednika koji je aktivno pratio zatvorske stražare koji su loše postupali sa zatvorenicima.

Iz svega toga rodio se materijal od kojeg su se najviše urezale crno-bijele fotografije zatvorenika u pozama koje jezovito predviđaju strahote koje su prolazili afganistanski zatvorenici u zloglasnom Abu Gharibu.

Znanost piše drame

Milgram i Zimbardo napravili su živopisne i teško zaboravljive eksperimente. Ogoljenog konteksta i bez priče o širem aspektu, fragmenti tih priča, geste i isječci uzeti sa snimki citiraju se i citirali su se u mnogim filmovima pa tako i dva novospomenuta.

Daleko od toga da ti eksperimenti pokazuju da slijepo slijedimo naredbe, ali Milgramov eksperiment obiluje uvjetima u kojima ljudi ne samo da pokazuju poslušnost, već i krajnji neposluh prema nadređenima. Oba eksperimenta koliko su bile studije, toliko su bile i drame u pravom smislu riječi.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook