MNOGE SE NISU VRATILE 'Povela sam sina (4) u Siriju. Bio je to put u pakao'

'To je mogao biti moj sin', rekla je šokirano Sophie Kasiki kad je vidjela kadar iz posljednjeg videa Islamske države u kojem gnjusne prijetnje recitira dječačić od svega nekoliko godina starosti. 'Teško mi je to reći i najradije bih plakala. Radije bih ubila nas oboje nego mu dopustila da postane ubojica, nego da padne u ralje tih čudovišta', kaže Sophie.

Pročitajte i ovo Izvori otkrivaju Iran je također upozorio Rusiju na sigurnosnu prijetnju uoči napada u Moskvi Tužan kraj potrage Tragedija u Londonu: Dječak nestao iz kuće, pronađen u rijeci Temzi

A Sophie jako dobro zna o čemu govori. Ona je jedna od rijetkih žena koja je otišla u džihadističko uporište Raqqu i uspjela se vratiti da ispriča sve što je vidjela. Bio je to, kaže, put u pakao iz kojeg se činilo da nema povratka. 'Osjećala sam se tako krivom. Pitala sam se što sam to učinila. Mrzila sam one koji su sa mnom manipulirali, iskoristi moju naivnost, moju slabost, moju nesigurnost. Mrzila sam sebe', rekla je Sophie u svom prvom intervjuu za Observer.

Spohie je rođena u Kongu, no nakon majčine smrti otišla je u Pariz živjeti sa starijom sestrom. Majčina smrt uzrokovala je dugogodišnju depresiju i veliku prazinu u njenom životu. Kako su godine prolazile, Sophie je počela raditi kao socijalna radnica, radeći uglavnom s obiteljima imigranata. Iako odgojena u katoličkoj obitelji, preobratila se na islam, misleći kako će joj to pomoći popuniti prazinu koju je ostavila majčina smrt.

Nova vjera donijela joj je privremeno olakšanje, kao i nova poznanstva, uglavnom s mlađim muškarcima koji su joj, kako kaže, bili poput mlađe braće. 'Mislila sam da imam situaciju pod kontrolom, ali sad shvaćam da su oni bili jako dobro uvježbani da regrutiraju ljude poput mene. Malo pomalo, iskorištavali su moje slabosti. Znali su da sam odrasla kao siroče i da sam se preobratila. Znali su moje nesigurnosti', kaže Sophie.

U veljači prošle godine, Sophie je rekla svom suprugu da ide na poslovni put u Istanbul te da će povesti sa sobom i njihovog sina. Umjesto u Istanbul otišla je na jug Turske, a od tamo u Siriju.

Ubrzo je shvatila da je život u Raqqi puno drugačiji od onoga što su joj govorili. Odmah je morala predati putovnicu, nije smijela izlaziti iz kuće sama, uvijek je morala biti pokrivena od glave do pete te nije se smjela javljati nikome kod kuće. Odmah je znala da mora otići.

'Tražila sam da me puste kući. Svaki dan. Rekla sam im da mi nedostaje obitelj i da moj sin mora vidjeti svog oca. Prvo su počeli s izlikama, a zatim i s prijetnjama . Rekli su mi da žena ne može nikuda sama s djetetom. Ako izađem da će me kamenovati', govori Sophie.

Svom je sinu cijelo vrijeme govorila da mora poštivati žene, da ga ona i njen otac vole. 'Htjela sam da mu to ostane u glavi. Ako ga odvedu od mene da ne postane ubojica', kaže Sophie.

Nije više mogla ostati u tom paklu te je jednog dana jednostavno izašla iz kuće zajedno sa svojim sinom dok muškarci koje su ih čuvali nisu bili na oprezu. Samo je nastavila hodati. Pomogla joj je jedna lokalna obitelj koja ju je sakrila i pomogla da se uz pomoć sirijskih pobunjenika domogne granice s Turskom.

Po povratku u Francusku zadržana je dva mjeseca u zatvoru. Vratila se mužu, ali i dalje je, vrlo vjerojatno, čeka optužnica zboog otmice djeteta.

'Sada moram spriječiti druge da se ne daju uvući u taj horor. A što da kažem? Nemojte ići', kaže Sophie.