ZAPLAČITE, U REDU JE... Ako vam ova priča ne vrati vjeru u ljubav, ništa neće

Ekipa Provjerenog na snimanju nije mogla suspregnuti suze. Priča je to o dvoje 9-godišnjaka, koji su se upoznali u bolnici, na odjelu onkologije. Filip i Anastasija prvog su se dana zaljubili. Onako, svim srcem, kako samo djeca znaju, a svoju su ljubav izražavali u pismima. Pisali su ih i kada su povraćali od kemoterapije, pisali i kada ih je boljelo, pisali i kada je kosa opadala. Ljubav je njima davala snagu.

Pročitajte i ovo Život stao u pet vrećica Marijan je ostao bez svega, a država mu je pomogla sa 150 eura: "Nikad nisam zamišljao ovakvu starost. Nikad." Uz pomoć dobrih ljudi Zadarska udruga nakon priče Provjerenog dobila novi dom, ali posla je još mnogo: "To su djeca ovog grada i treba naći rješenje za njih"

Liječnici, sestre, majke, svi su sudjelovali u raznošenju tih pisama, mjesecima. Onda jednoga dana, pisma su Filipu prestala dolaziti.

Nešto je htjelo da se te veljače njih dvoje upoznaju. Dotad, dijelili su samo godinu rođenja. Otad, unutar zidova niške bolnice, dijelili su sve. Krevet, tajne, osmijeh.

"Mi smo se upoznali u sobi kada je prvi put došla. Ja sam ležao u krevetu i nju su stavili, ona je bila u drugom krevetu. Ona je tu večer nešto rekla majci. Onda je njena majka rekla mojoj majci da joj se sviđam", priča Filip. "Ohrabrujuće je vidjeti tako dva mala stvorenja, izmučena, bolesna, na kemoterapijama, a s toliko snage i ljubavi, pažnje", kaže Suzana Atanasov, Filipova majka.

Majka rijetko griješi

Da, dijelili su i pisma. Stotine njih. Prvo pismo Anastasija je napisala isti taj dan. I tu počinje njihova priča. Priča o Filipu i Anastasiji. "A ona je toliko bila puna energije, vesela, sretna, kao da nije otišla na liječenje, kao da smo otišli na izlet neki, tamo je Filip", kaže Anastazijina majka Snežana. Obje majke su nosile pisma, svaka drugoj strani. Tvrde, nisu se odvajali jedno od drugog.

Neki bi rekli da se s nepunih 9 godina, ne zna što je ljubav. Toliko su imali kad su se upoznali. Filip se borio s leukemijom visokog rizika. Anastasija s rijetkim tumorom sinusa. "Nisam dala sebi za pravo da plačem i da kažem to neće biti dobro. Nisam o tome razmišljala i nisam dala ni jednog trenutka da on to osjeti. On je znao reći, nemoj brinuti, sve će to biti u redu", kaže Filipova majka.

"Ja nisam mogla očekivati nešto najbolje. Kad 20 godina radiš u takvoj službi, obilaziš takve pacijente i znaš koliki im je vijek i kako umiru na kraju, ja sam samo gledala, da ona ne vidi moje suze", priča potresena Anastazijina majka.

Rijetko kad majka griješi, kaže Suzana. Još na putu do bolnice, znala je da je Filip teško bolestan. Liječnici su to i potvrdili. A on, frajer bio i ostao, na internetu je provjerio što je to leukemija. Znao je da ga čeka zračenje, kemoterapija i da će mu niška bolnica zamijeniti dom.

Prva simpatija

Onako sramežljivo, puno sramežljive nego kad priča o bolesti, Filip priča o Anastasiji. Bila mu je lijepa i dobra, kaže. 9-godišnjakinja koja je voljela cvijeće, posvuda crtati srca, pjevati na sav glas, oblačiti vjenčanice. Iznad svega, govorila je, voljela je Filipa.

Tata Dragan je, kaže, zadnji saznao za njezinu ljubav. I nije mu krivo, ipak se tajne prvo kažu mami. "On je njoj bio prva simpatija. U ljubav za taj uzrast ne vjerujem. Ali kako je ona to pokazivala, mislim da ga je stvarno voljela. I došao sam do zaključka da je to tako", dodaje Dragan.

Pismima, na stotinama njih, borili su se protiv bolesti. Onako kako su znali. Prekidali su, mirili se, ljutili se, bili ljubomorni. Kao odrasli. Ali u svakom trenutku, bili su zajedno.

"Kad je imao jake bolove, dobila je ružu od moje sestrične i ona je njemu, da bi mu lakše bilo, uzela latice i cijeli krevet posula tim ružama", priča Anastazijina majka. "Kada sam se probudio, svuda su bile latice po meni i ona je sjedila pored mene", prisjeća se Filip. Ležali su skupa i u krevetu.

Bolest poput igre

Njima je bolest bila poput igre. Nešto što moraju odraditi. Kao domaća zadaća. Prvo se ona mora napisati pa se onda može igrati nogomet. Ili pjevati. "Koliko je volila Filipa pokazuje i ova banka koju je otvorila i nazvala je FiA, Filip i Anastasija. Radno vreme, novac koji je napravila", priča majka Snežana. Štedjeli su za vilu na moru. Tamo će pobjeći kad ozdrave. I vjenčaju se.

Suzanin zadatak je bio da čuva Filipa i uvijek bude na Anastasijinoj strani. Na tim je riječima ostalo. U travnju 2014. pisma su prestala. Kao i telefonski razgovori. Anastasija je preminula. Ta dječja ljubav koja se događala unutar zidova niške bolnice, davala im je snagu. To što se zaljubila, davalo im je nadu da će sve biti u redu.

"Razmišljam kako bi ona sad izgledala. Dvije godine je nisam vidio. Mislite, proći će period i onda će vrijeme učiniti svoje. Ali tuga je sve veća, praznina još dublja. Kako vrijeme više odmiče i prolazi, sve više sam željan njezinog lika, osmjeha, nestašluka", kaže otac Dragan.

Jastuk istkan od sjećanja

Ono čega se pribojava svaki roditelj, za njih je bila stvarnost. Gledali su dijete kako umire. "Ja više ne koristim jastuk koji sam koristila, koristim jastuk na kojem je ona izdahnula. Jastuk napravljen od njezinih bluza, pidžamica. A snovi... Ja stalno putujem, kad legnem. Putuje sa mnom i tražimo lijek da se spasimo. Ali nju nikako ne vidim, a tako želim da je vidim u snu. Živim samo za san, jer jedino tu mogu da je vidim", priča Snežana.

Ljubomorno čuvaju sve što je njezino. Svaku bilježnicu, sliku, poklon. Svako pismo. Kao i Filip. "Nedostaju mi razgovori s njom i druženje. Ne zaplačem, ali stalno mislim na nju, uvijek", kaže Filip.

Ovo je priča o Filipu i Anastasiji. Najtužnija ljubavna priča. U njoj riječi nikad neće biti dovoljne da opišu to što je bilo samo njihovo. To lijepo, nježno, dječje, iskreno. Tu mrvicu olakšanja roditeljima - znati da je u najtežim trenucima njihovo dijete bilo sretno.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr