Logori za prisilni rad nakon Staljinove smrti postepeno su se počeli zatvarati te od njih danas nije puno ostalo. Neki su postali muzeji, a od nekih su ostale ruševine.
Portal English Russia donosi fotografije koje prikazuju kako danas izgledaju neki od zloglasnih Staljinovih logora.
Perm-36
U logor Perm-36 zarobljenici su stizali sve do 1988. Izgrađen je 1946., prvobitno kao kamp za drvosječe koji su sjekli drva potrebna za ponovnu izgradnju ruskih gradova srušenih u Drugom svjetskom ratu. Imao je reputaciju najstrožeg kampa u SSSR, koji je bio rezerviran za političke disidente, borce za ljudska prava i antikomunističke protestante. Šest godina nakon zatvaranja pretvoren je u muzej i memorijalni kompleks.
Rudnik ugljena "Dnjeprovskij"
U blizini rijeke Kolime još uvijek su vidljive ruševine rudnika koji je služio kao kamp za prislini rad. U njemu su uz sovjetske radili i zatvorenici iz Finske, Grčke, Mađarske i Japana, a bio je namijenjen za "posebno opasne zatvorenike".
"Autocesta izrađena na kostima"
Izgradnja 1600 kilometara duge cesteo d Magadana do Jakutska počela je 1932. godine. Deseci zatvorenika koji su na njoj radili svakodnevno su umirali od iscrpljenosti. Do završetka radova umrlo je više od 10.000 ljudi koji su sahranjeni ispod ceste.
Radni logor Karaganda
"Karlag" ili radni kamp Karaganda postojao je od 1930. do 1959, a prostirao se na teritoriju površine 300 sa 200 kilometara. Lokalno stanovništvo prvotno je deportirano, no kasnije im je dopušteno vratiti se u blizinu kako bi mogli proizvoditi hranu za logor u kojem je živjelo više od 20.000 zatvorenika.
Soloveckij logor
Soloveckij logor nalazio se u sjevernom dijelu Rusije, na Soloveckim otocima u Onješkom zaljevu. U njemu su stradali deseci tisuća ljudi, a konačan broj žrtava do danas nije precizno utvrđen. Između ostalih žrtava stradao je veliki broj ruskih i ukrajinskih intelektualaca.
