Ruska svemirska postaja Mir umalo postala turističko seks odredište

Sovjetska svemirska stanica "Mir" je nakon izgradnje funkcionirala u orbiti oko Zemlje više od 15 godina, a planirano je da ostane u orbiti tek tri. Posjetilo ju je više od 90 ljudi i bila je prozvana "velikim ostvarenjem Rusa". Podsjetimo na neke od slavnih ali i neslavnih trenutaka te svemirske stanice, koja je svoje putovanje završila 23. ožujka 2001. godine.

Pročitajte i ovo Rat u Ukrajini Britanski obavještajci otkrili novu metu Rusa: "Trupe napreduju brže u tom području" Zastrašujuća poruka Rusija zaprijetila velikoj europskoj zemlji, za sve krivo nuklearno oružje: "Postat će naša meta!"

Mir je u Zemljinu orbitu lansiran 20. veljače 1986. godine, naravno ne u njegovom konačnom obliku, već temeljni modul buduće sovjetske, a kasnije ruske svemirske postaje. Stanica je bila dizajnirana tako da se mogla kontinuirano nadograđivati novim modulima.

Dakle, prvo je u svemir bio poslan "temeljni modul". Godine 1987. na njega je dodan modul "Quant", koji je postao "svemirska vrata" te stanice. Dvije godine kasnije dodan je i modul "Quant-2", a godinu dana kasnije na Mir je spojen i modul "Crystal". Nakon toga nastala je pauza s modulima od otprilike pet godina, tako da je idući modul, "Spectre", postavljen 1995. godine, a već iduće Mir je dobio i modul nazvan "Priroda". Tek tad Mir je dobio svoj konačan i prepoznatljiv izgled.

Prvi novinar u svemiru

Godine 1990. na sovjetsku svemirsku stanicu Mir stiže i prvi novinar, koji se za japansku televiziju javljao uživo sa stanice. No, njegov posjet zapravo je bio slabo produktivan, jer se ispostavilo da pati od takozvane "svemirske bolesti", koja je varijanta "bolesti kretanja" (kinetoze). Nesretni novinar, naime, imao je konstantan osjećaj u uvjetima mikrogravitacije (čitaj od 0-24) da pada, pada i pada.

Prvi incident

Iste 1990. godine umalo se dogodio sudar svemirske postaje Mir i svemirske letjelice "Progres", a promašili su se tek za nekoliko metara pri brzinama od 8 kilometara u sekundi.

Odlazak Sovjeta, povratak Rusa

Kozmonaut Sergej Krikalev je 1992. godine na Mir poletio kao građanin Sovjetskog saveza, a godinu dana kasnije vratio se u posve novu državu, Rusiju.

Iste godine tjedan dana u orbiti provela je Britanka Elen Sherman. Ona je svoje mjesto na svemirskoj postaji Mir zaslužila kao pobjednica natjecanja između 13.000 kandidata organiziranog u Velikoj Britaniji.

Eksperimentalno "sunce"

Sad već Rusi, godine 1993., poslali su na Mir veliko jedro, kao dio eksperimenta nazvanog "Flag-2". Naime, ruski znanstvenici vjerovali su da mogu reflektirati zrake sunca te obasjati noćna mjesta nazad na Zemlji. Međutim,eksperiment je zakazao, jer se paneli ogromnog jedra nisu otvorili do kraja pa je željeni efekt bio puno manji od projiciranog, a dijelovi Rusije koji su trebali više sunčevog svjetla, ostali su uskraćeni za isto.

Prvi sudar

Godine 1994. dogodio se novi incident, izazvan isključivo ljudskom pogreškom. Naime, letjelica Sojuz TM-17 udarila je u stanicu zbog prekomjernog tereta kojeg je nosila. prekomjerni teret su natrpali kozmonauti, koji su sa sobom ponijeli previše "suvenira" sa stanice na povratku nazad pa je letjelica izgubila manevarske sposobnosti.

U svemiru nema Istoka i Zapada

U veljači 1995. godine, američki space shuttle Discovery stigao je do svemirske postaje MIR, a sa sobom je donio i američki modul, koji bi bio pristanište za NASA-ine letjelice koje bi stizale do ruskog svemirskog doma.

Najteža godina za Mir

Počelo je već u siječnju 1997. godine kad je izbio požar unutar svemirske postaje Mir pa su kozmonauti morali nositi zaštitne maske. Da stvar bude gora, dim se proširio i na letjelicu Sojuz, koja je bila spojena u tom trenutku sa svemirskom postajom. Požar je ugaš doslovno nekoliko sekundi prije nego li je umalo pala odluka da se evakuira stanica.

Nakon pet mjeseci relativnog mira (pomalo ironično), u lipnju se dogodio novi udar letjelice u svemirsku postaju Mir, nakon što je Progres izgubio smijer i udario u modul Spectre. Stanica je izgubila integritet te je iz nje počeo curiti zrak u svemir. Ipak, stvar je spašena nakon što su kozmonauti uspjeli blokirati navedeni modul, prije nego što je iz stanice iscurio sav zrak.

Mjesec dana kasnije,jedan od članova posade je svako toliko isključivao napajanje glavnog računala pa je stanica izgubila navigaciju te se počela kretati nekontrolirano i zajedno sa svemirskim strujama.

Da zaokruže svemirsko "ljeto iz snova", kozmonauti su u kolovozu imali novu krizu, kad su zakazali strojevi za proizvodnju kisika pa je posada morala koristiti rezerve namjenjene za slučaj nužde.

Početak kraja

Sve navedeno, posijalo je sjeme sumnje u znanstvenike i inženjere koji su Mir promatrali iz baze na Zemlji te su oni počeli razmišljati o stavljanju stanice na autopilot i evakuirati svu posadu.

Uskoro se javio i problem sa sustavom za klimatizaciju unutar stanice, koji je počeo otkazivati 1998. godine. Temperatura je u jednom trenutku na stanici iznosila čak 32 stupnja Celzija, no unatoč velikim naporima,posada je istu uspjela spustiti tek na i dalje vrućih 28 stupnjeva Celzija.

Debakli sa stranim investitorima i propali pokušaj seks turizma

Godine 1999. u Rusiji još nitko zapravo nije htio prihvatiti ideju napuštanja svemirske postaje Mir pa se krenulo u potragu za stranim investitorima koji bi pomogli u njezinoj nadogradnji. Takvi nisu pronađeni.

Kad je stvarnost napokon sjela na svoje mjesto, odlučeno je da se sva posada povuče sa stanice te da se ona postavi u automatski režim upravljanja. Razlog je bio,nedostatak državnog novca za daljnje uzdržavanje i nadogradnju stanice.

Godine 2000. Amerikanac Walt Anderson pristao je uložiti 20 milijuna dolara u Mir pa je osnovan MirCorp, s ciljem prikupljanja sredstava da se ta svemirska postaja zadrži u orbiti oko Zemlje. Cilj je bio prikupiti najmanje 200 milijuna dolara godišnje,što je količina novca potrebna da se Mir održava u svemiru godinu dana.

Javio im se jedan bogati Britanac, koji je pristao platiti tu cifru sam, u zamjenu za put u svemir. Čak je pokrenuo i svoj program priprema "Zvezdani Gorodok" ali je ubrzo otkriveno da je riječ o najobičnijem prevarantu, koji je nestao na prvi spomen uplate dijela sredstava.

Testirane su i neke egzotične ideje kako bi se pokušalo prikupiti sredstva pa se tako tvrdilo da reproduktivni sustav muškarca u mikrogravitaciji funkcionira stotinama puta jače. Naravno, aludiralo se na seks turizam u svemiru i pozivalo se na iskušenje egzotičnih podražaja na svemirskoj postaji Mir. Naravno, ideja je propala.

Naposljetku,niti sami ruski građani nisu previše marili za Mir, jer kad se pokušalo skupiti sredstva od donacija građana,prikupljeno je tek nekoliko minornih, uglavnom od umirovljenika.

S ruba svemira na dno oceana

Ruska vlada odlučila je 2001. godine prekinuti agoniju Mira i poslati stanicu na putanju prema površini, odnosno srušiti je u Tihi ocean.

Organizirana su i dva posebna zrakoplova za one koji su htjeli vidjeti goruće ostatke stanice kako padaju u ocean. Cijena karte iznosila je "tek" 10.000 dolara po osobi.

Danas iznad naših glava kruži nova, kudikamo veća svemirska postaja, no ovog puta međunarodnog tipa. naravno riječ je o Međunarodnoj svemirskoj postaji ISS, pri čijem su planiranju i izgradnji povučena mnoga iskustva naučena na ruskoj svemirskoj stanici Mir.

Rusi, naravno,sudjeluju u projektu ISS-a aktivno i nadajmo se da se međunarodni karakter te i budućih stanica neće promijeniti.