'Drečavi mali Židov kojeg su zvali Fordom Francuske'

Glavni cilj André-Gustavea Citroëna bio je masovno proizvoditi mali, jeftini automobil, koji bi se onda naveliko prodavao. Stoga je prvu serijsku proizvodnju automobila u Francuskoj odmah nakon Prvog svjetskog rata pokrenuo upravo on, kada je u Parizu po prvi puta sa tekuće vrpce izašao Type A. Već do 1932. Citroën je tako, primjenjujući slične tehnike masovne proizvodnje kao i Henry Ford u SAD-u, postao četvrti najveći proizvođač automobila na svijetu. Ako se uzme u obzir da je Ford bio veliki antisemit i da je objavljivao antisemitske tekstove, kao primjerice kontroverzni Protokol sionskih mudraca, paradoksalno zvuči činjenica da je on bio veliki uzor Citroënu (čak ga upoznaje 1912. kada po prvi put posjećuje SAD). Ford je primjerice u tom pogledu bio uzor Hitleru, koji ga je u ˝Mein Kampfu˝ navodio kao jedinog nezavisnog Amerikanca, te je u uredu navodno imao veliki Fordov portret.

André-Gustave Citroën se rodio u Parizu kao peto i ujedno zadnje dijete od oca Nizozemca i majke Poljakinje, oboje židovskog podrijetla. Djetinjstvo mu je bilo obilježeno samoubojstvom oca u dobi od šest godina. Pretpostavlja se da su na Andréovu odluku da postane inženjer ponajviše utjecala djela Julesa Vernea i fasciniranost Eiffelovim tornjem, kojega je prvi put ugledao na svjetskoj izložbi u Parizu 1889. godine. Kasnije tijekom poslovne karijere Eiffelov je toranj čak iskoristio za reklamu svoje automobilske tvrtke.

Osim Citroënove biografije, zanimljiva je i priča o prezimenu. Naime, njegov je djed, kako se bavio prodajom voća i povrća, uzeo prezime Limoenman, doslovnog značenja ˝čovjek limun˝ na nizozemskom, dok je otac obiteljsko prezime promijenio u Citroen, što je pak nizozemska riječ za limun. Preseljenjem u Francusku Citroeni su postali Citroëni. Diplomirao je na École Polytechnique 1900. Iste je godine prilikom posjete Poljskoj, domovini njegove majke, koja je netom prije preminula, otkrio zupčanike sa strukturom u obliku riblje kosti, koji su bili efikasniji i manje bučni od onih uobičajenih. Na tom je temelju izmislio dvostruko helikoidalne, tj. ˝strelaste˝ zupčanike, a oni su mu kasnije poslužili i kao inspiracija za poznati ˝double chevron˝ logo kompanije, koji je sve do 1985. bio žute boje na plavoj podlozi. Prodaja tih zupčanika je išla toliko dobro da je 1906. postao direktor automobilske kompanije ˝Mors˝ (poznate po mnogim brzinskim rekordima), koja je bila njihov najveći kupac. Dok je bio na čelu te kompanije, podignuo je proizvodnju njihovih do tada velikih i skupih automobila sa 125 na 1200 na godinu. 6 godina kasnije postaje predsjednikom francuskog udruženja automobilskih proizvođača.

Pročitajte i ovo Otvara se put unatoč optužbama Odbor američkog Senata podržao Trumpova kandidata: Jedan od senatora tražio odgodu glasanja Niječe optužbe Kandidat za američki Vrhovni sud suočava se s optužbama za seksualno napastovanje

Međutim, proslavio se tek za vrijeme Prvog svjetskog rata, kada su njegove inženjerske i organizacijske sposobnosti zapravo izašle na vidjelo. Za vrijeme rata je kao artiljerijski satnik bio najzaslužniji za masovnu proizvodnju, osim druge vrste streljiva, ponajviše topovskih granata. Na vrhuncu je tako bilo proizvođeno do 55 000 granata na dan. Nakon tog uspjeha dobio je zadatak da sva francuska postrojenja za proizvodnju streljiva opskrbljuje neobrađenim materijalom. Tada se počeo afirmirati i kao socijalno te rodno osjetljiv industrijalac (što će pogotovo doći do izražaja kasnije tijekom karijere), pošto su većinu radne snage tih postrojenja činile žene, a upravo je Citroën uveo primjerice porodiljni dopust (među prvima uopće). Neposredno nakon rata je prenamijenio već postojeću tvornicu streljiva, te osnovao vlastitu automobilsku tvrtku, koju je nazvao po sebi (već 1920. proizveo je 20 000 automobila, više od Renaulta i Peugeota skupa), a ona je s vremenom uz Renault postala najpoznatiji francuski automobilski brand.

Popularna ˝Žaba˝ spasila De Gaullea

Popularna ˝Žaba˝ ili kod Francuza zbog izgovara naziva modela DS ˝La Déesse˝ (Božica), tj. baš Citroën DS 19, čak je 22. kolovoza 1962. prilikom atentata spasio život tadašnjeg francuskog predsjednika De Gaullea i njegove supruge. Na predsjednikov auto je odostraga bilo ispaljeno nevjerojatnih 140 metaka, a tijekom pucnjave su ubijena i oba De Gaulleova tjelohranitelja na motociklima, dok su predsjednik i supruga uspjeli pobjeći, prvenstveno zahvaljujući ovjesu, zbog kojega je automobil na probušenim gumama zadržao stabilnost. Nakon navedenog incidenta, toliko je zavolio taj Citroënov model, da je kasnije odbijao putovati bilo čim drugim.

Tvrtka mu je bankrotirala 1934., nakon i primarno zbog Velike depresije, ali ironično i zbog troškova za proizvodnju Traction Avanta, koji će kasnije postati jedan od najprodavanijih automobila u Francuskoj, te koji je u zadnji tren poboljšao prodaju tvrtke. Valja također istaknuti da je to bio prvi serijski proizveden automobil s prednjim pogonom (to zapravo naziv automobila i znači na francuskom) u monovolumenskoj karoseriji. U tom je modelu primjerice već spomenuti De Gaulle ušao u oslobođeni Pariz 1944. Tvornica je potom pripala Michelinu kao najvećem kreditoru, koji je proizvodio gume za Citroënove modele.

Što se pak Citroëna kao osobe tiče, bio je veoma socijalno osjetljiv industrijalac (vjerovao je da industrijski razvoj mora ići u korak sa socijalnim) te je tako poznato da je radnicima u sklopu tvornice sagradio dvorane, ambulante, vrtiće i škole za njihovu djecu, a radnicama plaćao porodiljni dopust. Od Jasmine Pecotić, voditeljice komunikacija za Peugeot, Citroën & DS u Hrvatskoj, doznali smo da je on također prvi u Europi otvorio i specijalnu radionicu za invalide. Tvornica je imala i restoran, tuševe te sobe za odmaranje.

'Prve riječi koje bi dijete trebalo naučiti mama, tata i Citroën'

Bio je marketinški genij. Turistima je svoju tvrtku reklamirao kao ˝najljepšu u Europi˝, unajmio je Eiffelov toranj za reklamiranje, pa je tako prezime Citroën sačinjeno od 250 000 žarulja, visoko 30 metara, od 1925. do 1934. obasjavalo Pariz, a osvjetljenje Slavoluka pobjede i Trga sloge bili su njegovi pokloni gradu. Prvi je od industrijalaca proizvodio auto igračke za djecu, a poznata je njegova izjava da su ˝prve riječi koje bi dijete trebalo naučiti mama, tata i Citroën˝. Financirao je razne znanstvene ekspedicije, a zanimljivo je i u istu ruku čudno, da on kao takav nikada zapravo nije bio ljubitelj automobila. Imao je troje djece, Jacqueline, Bernarda i Maxime, od kojih je Bernard bio katolik, iako obitelj Citroën nikada zapravo ni nije prakticirala judaizam kao religiju. Inače, zanimljiv je podatak da je André sa svojom obitelji redovito zimovao u Saint-Moritzu, i to ni manje ni više nego u društvu Charlija Chaplina.

Imao je on dakako i svojih poroka. Bio je tako patološki kockar, koji je jednom čak izjavio da ga pri kockanju ne zanima hoće li dobiti ili izgubiti, već da želi biti primijećen kako ulaže velike iznose (također jedan od razloga zašto mu je tvrtka bankrotirala), a poznati časopis ˝Time˝ ga je u jednom svom članku opisao kao ˝drečavog malog Židova kojega svi zovu Fordom Francuske˝. U tom je članku također bilo navedeno da je Citroën zaprijetio da će radije počiniti samoubojstvo, nego izgubiti vlasništvo nad tvrtkom. Zbog svog rasipnog životnog stila bio je mnogo puta tema francuskog žutog tiska. Umro je od raka želuca 3. srpnja 1935.