Više svjetskih ultrabogatih poslovnih ljudi traži od Rusije da dio svojih strateških bombardera Tu-160 Blackjack pretvori u luksuzne privatne putničke zrakoplove. Rusija, s druge strane, ne želi niti čuti za takvo što, a slijedi pojašnjenje i zašto.
Pročitajte i ovo
Viši menadžer u ruskoj kompaniji Tupoljev otkriva da je taj proizvođač zrakoplova odbio dosad brojne zahtjeve za prenamjenom njihova strateškog bombardera koji može nositi i nuklearno naoružanje, Tu-160 Blackjack, u civilne svrhe, točnije privatne supersonične zračne lađe. Iste zahtjeve dobili su i za prenamjenu strateškog bombardera Tu-22M3, što su isto tako odbili.
"Veliki poslovni tajkuni iz različitih zemalja (arapski šeik, milijarder iz Australije te superbogati Grk, da spomenemo neke) konstantno šalju upite da im napravimo privatne supersonične zrakoplove iz Tupoljeva-160 ili dalekometnog bombardera Tupoljev-22M3", ističe Valerij Solozobov, zamjenik izvršnog direktora za dizajn te istraživanje i razvoj u kompaniji Tupoljev, prenosi ruska agencija Tass.
Solozobov naglašavao kako redovito pristižu takvi prohtjevi svjetskih ultrabogataša te da ih iz Tupoljeva sve do jednog uporno odbijaju.
Tu-160 je bombarder sposoban doseći brzinu dvaput veću od brzine zvuka i ima dolet oko 12.000 kilometara. Dizajniran je tako da napada mete lansiranjem krstarećih projektila s nuklearnim punjenjem. Rusija ima svega 35 takvih zrakoplova, od kojih je tek 16 u aktivnoj službi.
Tu-22M3, s druge strane, bombarder je koji ima iste performanse kao i Tu-160 što se brzine tiče, ali zato ima osjetno manji dolet od 2560 kilometara. Rusija ih ima pedesetak u aktivnoj službi ratnog zrakoplovstva.
Za usporedbu, putnički zrakoplovi Boieng 747-8 ili Airbus 380 imaju dolet između 12.000 i 12.800 kilometara. U tom smislu, Tu-160 svakako parira tim putničkim zrakoplovima.
Skupa avantura
Ipak, Solozobov naglašava kako putnički zrakoplovi ne trebaju sofisticirane odlike bombardera, poput krila s varijabilnom geometrijom. "Mogu se koristiti zakrilca koja se uvlače, ali ona nisu uvijek potrebna", kaže.
"Pretvaranje Tu-160 u putnički zrakoplov bila bi vrlo skupa avantura. Mnogo bi manje koštalo napraviti posve nov zrakoplov, bez tehnologije korištene za izgradnju Tupoljeva-160", pojašnjava Solozobov.
Nikako najmanje bitna činjenica koju Solozobov isto tako ističe nije niti ta da Tu-160 sadrži i tehnologiju koja i dalje nosi oznaku tajnosti. "Većina rješenja na Tupoljevu-160 su tajna, pa bi čak i izgradnja putničke konfiguracije tog zrakoplova za privatne klijente bila pogrešna", kaže Solozobov.
Ipak, nije to najbizarnija priča vezana uz prenamjenu ruskih ratnih zrakoplova u civilne svrhe. Tu krunu nosi prijedlog sovjetskih vlasti iz 60-ih godina 20. stoljeća da se superbrzi ruski presretač MiG-25 Foxbat, koji je bio sposoban letjeti i triput brže od brzine zvuka, pretvori u vrlo brzi poslovni supermlažnjak za elitu Kremlja.
