Pročitajte i ovo
Nova kineska raketa, koja je snimljena na zrakoplovu tipa J-16, dužine je, kako se pretpostavlja, preko 5,5 metara i promjera 33 centimetra. Ima četiri krilca na repu i vjeruje se da pripada kategoriji takozvanih raketa zrak-zrak vrlo velikog dometa (VLRAAM - very long range air-to-air missile), s dometom koji uvelike premašuje 300 kilometara. Američki stručnjaci vjeruju da je toj raketi krajnji domet između 400 i 500 kilometara.
Toliko ekstreman domet navedene rakete u praksi znači da ona nadmašuje domet bilo koje zrak-zrak rakete američke ili NATO-proizvodnje trenutno u uporabi. Povrh toga, kineska VLRAAM raketa ima vrlo snažan raketni motor, koji je može pogurati i do brzine šest puta veće od brzine zvuka, odnosno 6 maha. To znači da ta raketa sebi povećava takozvanu zonu bez bjega (no escape zone - NEZ), odnosno područje u kojem meta ne može pobjeći raketi, čak ako je riječ i o supersoničnim, stealth lovcima, poput F-22 ili F-35.
Kineska VLRAAM raketa ima još zanimljivih značajki, a jedna od njih svakako je i njezin velik AESA radar, odnosno aktivni elektronički radar, koji se koristi u terminalnoj fazi leta, kako bi se "zakačio" na metu, prenosi Popsci.com. AESA radar poprilično je velik, oko 300 do 400 posto veći od većine dalekometnih zrak-zrak raketa, a njegova digitalna prilagodljivost čini ga visoko efikasnim protiv udaljenih stealth ciljeva u zraku te otpornim na elektroničke protumjere, poput ometanja ili trikova (lažnog prikazivanja mete).
Osim toga, kineski VLRAAM ima i infracrveni/elektro-optički tragač kao pričuvni senzor. Ta raketa koristi i bočne potisnike ugrađene u repni dio kako bi poboljšala svoju upravljivost tijekom terminalne faze leta, ponajviše protiv agilnih meta, poput neprijateljskih lovaca.
Zanimljivim karakteristikama tu nije kraj, jer jedna istraživačka studija troje inženjera s Pekinškog instituta za kontrolu i elektroničku tehnologiju, sugerira da kineski VLRAAM može i lebdjeti tijekom središnjeg dijela svojeg leta i to na visini od čak 30 kilometara. Osim što si na taj način povećava krajnji domet, let na tako ekstremnoj visini onemogućuje gotovo svu protuzračnu obranu s tla, a i većinu protuzračne obrane iz zraka, odnosno s drugih zrakoplova. Isto tako, visoki plafon leta znači i to da najnovija kineska raketa ulazi u terminalnu fazu prednosti visokog kuta napada protiv neprijateljskih zrakoplova, smanjujući na taj način reakciju neprijateljskih pilota i vrijeme u kojem mogu poduzeti manevre izbjegavanja.
U konačnici, pretpostavlja se i da ta raketa ima još jednu veliku značajku - takozvani datalinking ili podatkovno povezivanje. Primjerice, kineski stealth lovac J-20, koji ne može nositi tu raketu, jer mu ne stane u spremište unutar trupa, može iskoristiti svoju slabu vidljivost na radaru da se približi ključnim zračnim metama poput AEW&C zrakoplova (ključnih za prikupljanje podataka na nebeskoj bojišnici i pružanje logističke potpore poput punjenja gorivom). Prije nego prekine kontakt s tim zrakoplovima, J-20 može poslati signal lovcu J-16, udaljenom 400 kilometara od potencijalne mete i na taj način omogućiti lansiranje VLRAAM rakete prema točno određenom zrakoplovu, osiguravajući njegovo uništenje.
Američke zračne operacije uvelike su ovisne o zračnoj podršci u obliku zračnih tankera, predanih zrakoplova za elektroničku borbu u zraku te AEW&C zrakoplova. Primjerice, bez zračnih tankera, relativno mali radijus djelovanja američkog stealth zrakoplova 5. generacije F-35, postao bi još izraženiji u operacijama koje zahtijevaju velik dolet i veću neovisnost zrakoplova u tom smislu. Takve bi operacije u teoriji bile zamislive iznad Južnog kineskog mora ili Tajvanskog tjesnaca. Slično tome, bez AEW&C zrakoplova, srkoviti F-22 Raptor bio bi kudikamo manje skrovit, jer bi morao više koristiti vlastiti radar, a to znači i povećan rizik da ga neprijatelj otkrije.
U svakom slučaju, dovoljno da podigne obrvu američkim vojnim stručnjacima i stratezima.
