Danas slike Kennedyja, prve dame Jackie, teksaškog guvernera Johna Connallyja i njegove supruge kako mašu prolaznicima polako se vozeći ulicama Dallasa u otvorenoj limuzini, izgledaju nevjerojatno naivno, navodi u svojoj reportaži američki javni radio (NPR).
Manje od godinu dana pošto je Lee Harvey Oswald pucao na predsjednika sa šestog kata zgrade skladišta teksaških školskih udžbenika i priručnika, Warrenova komisija, osnovana kako bi provela istragu o ubojstvu, zaključila je blagom formulacijom da su postojali "određeni propusti i odstupanja od visokih standarda" u zaštiti predsjednika.
Mnogi su kritizirali tajnu službu zbog loše odrađene pripreme posjeta Dallasu. Nikome nije palo na pamet da provjeri zgrade uz rutu predsjedničke povorke. Nisu postojale nikakve procedure u suradnji s mjesnom policijom i drugim službama za provedbu zakona. Agenti nisu međusobno komunicirali radio vezom, jer je nisu ni imali, nego su akcije koordinirali znakovima rukama.
>>'Grad mržnje' miri se sa svojom prošlošću
Agent Clint Hill (81) bio je zadužen za zaštitu Jackie Kennedy i u Dallasu se nalazio u automobilu iza predsjednikova. Kad je čuo prvi pucanj potrčao je do predsjedničke limuzine i skočio na njezin zadnji dio. 'Nema nikakve sumnje da toga dana nismo obavili svoju zadaću', kazao je za Glas Amerike Hill, danas jedina živuća osoba koja je bila u zlokobnoj limuzini 22. studenoga 1963. Godinama ga je zbog toga mučila grižnja savjesti. Kad se 1990. ponovno vratio u Dallas i popeo na šesti kat te pogledao kroz prozor s kojeg je gledao i Oswald shvatio je da agenti na ulici nisu imali nikakvu šansu. 'Imao nas je kao na dlanu. Vrlo lak posao. I danas mi je to neshvatljivo', napisao je u svojoj autobiografiji.
Američki novinar Marc Ambinder, koji je napisao knjigu o tajnoj službi, kaže da je agencija bila loše pripremljena za predsjednika Kennedyjeva tipa. 'Dallas se dogodio zbog kombinacije toga što je tajna služba imala stvarno zastarjele priručnike postupanja i što se prije JFK-a nikad nije srela s predsjednikom koji se voli družiti s ljudima, ulaziti u mnoštva i hraniti se njihovom energijom', kaže Ambinder.
Tajna služba je odmah nakon atentata uvela neke promjene. Vožnja predsjednika u otvorenim automobilima otišla je u povijest, a mnogo se 'agresivnije' pristupilo pripremama posjeta.
'Ne kritizirajući ono što se dogodilo 1963., mislim da je pošteno priznati da su se naše postupanje, svakodnevni posao i zaštita predsjednika dosta promijenili', kazao je agent Brian Leary, koji nastupa i kao glasnogovornik tajne službe.
Poslije Dallasa tajna se služba počela ekipirati. Toga su dana na terenu imali samo 28 ljudi, odnosno tristotinjak ukupno, a godišnji proračun iznosio je 5,5 milijuna dolara. Danas je 1,6 milijardi, a agenata ima 3500.
S vremenom, kaže Leary, agencija je razvila jurišne timove, špijunske odjele i snajperističke jedinice. 'Kako se prijetnja razvijala i mijenjala, tako smo i mi', dodaje.
Danas je nemoguće uspoređivati sigurnosni štit oko predsjednika Baracka Obame s onim iz Kennedyjeva doba. Obama se vozi u limuzini koja je toliko oklopljena da je zovu 'zvijer'. Nitko ne može ni pomisliti da se približi predsjedniku bez sigurnosne provjere. Ambinder dodaje i da je priprema neusporedivo drugačija. Za samo jednu predsjedničku automobilsku kolonu napiše se 60 do 70 stranica informacija, od navođenja rute do postupanja u slučaju kemijskog napada.
Leary kaže da tajna služba svaki dan pokušava primijeniti lekcije naučene u Dallasu i iz pokušaja atentata na Ronalda Reagana 18 godina poslije u Washingtonu.
Tajna služba danas ne štiti samo predsjednika nego i njegovu obitelj, šefove država u posjetu SAD-u i predsjedničke kandidate u predizborno vrijeme. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
