Na jednoj željezničkoj stanici u malom njemačkom gradiću, dvojica Sirijaca se srdačno pozdravljaju i grle, obojica se istovremeno plaču i smiju. Razlog je valjan, iza sebe su ostavili pakao rata i put prevaljen kroz, slobodno se može reći, Čistilište.
Dr. Osman al-Haj Osman od 2014. živi u njemačkom gradu Losheim gdje je dobio azil i prebivalište. Njegov mlađi prijatelj, 26-godišnji Mohammed al-Haj, upravo je završio putovanje kroz južnu Europu kako stigao do Njemačke i ondje započeo život kakav priželjkuje za sebe.
Ekipa Associated Pressa pratila je al-Haja kroz svoje putovanje kako bi iz prve ruke bili upoznati s epskim egzodusom Sirijaca, Iranaca, Afganistanaca i drugih migranata koji su ove godine pješice krenuli u zapadnu Europu.
AP se prvo susreo s al-Hajom i Osmanom u Alepu prije tri godine, gradu podijeljenom u zone kojima vladaju pobunjenici i vladine snage. Vladine snage uništavaju zone u kojima se nalaze pobunjenici, a time stradavaju i civili. Al-Haj bio je volonter na prvoj borbenoj liniji, a Osman je bio stariji liječnik. U bolnicu su stalno stizali ranjeni i mrtvi civilii pobunjenici.
Dvije godine u Turskoj
Bez prethodnog medicinskog obrazovanja, al-Haj je u bolnici radio što god je trebalo. Šivao je rane, brisao podove natopkjene krvom ranjenika, pomagao u u operacijama, tješio umiruće. Ovaj mladić kji je tek bio maturirao imao je puno energije.
Vlada će zatražiti međunarodnu pomoć: Objavili što im je najpotrebnije
Ovako izgleda izbjeglička ruta
NEMA KRAJA IZBJEGLIČKOJ DRAMI 'Ovo je smrtonosan put. Na cesti vidim smrt. Došao sam s obitelji preko vode.'
Dr. Osman je toliko bio posvećen bolnici da se ondje preselio sa svojom suprugom i djecom. No, u studenom 2012. na obližnju zgradu u kojoj su bili pobunjenici. Bolnica je uslijed eksplozije pretrpjela znatnu štetu. Bolnica je zatvorena, a osoblje otišlo.
Al-Haj je bio u Turskoj gotovo dvije godine nakon što je pobjegao iz Sirije. Kada je Njemačka odbila njegovu prijavu za studentsku vizu u kolovozu, odlučio je da će put krenuti pješice. U nekoliko tjedana vremenske prilike su se promijenile, more je postalo opasnije, stoga je vrijeme da krene sada.
Dan 'D' - 4. rujna
Njegova je obitelj bila zabrinuta za njega, ali on je odlučio. S novinarima AP razgovarao je 4. rujna, autobusom iz Izmira, grada na sjeveru Turske. Potom se brodom krijumčara uputio prema grčkom otoku Lesbosu, udaljenom svega 16 kilometara.
Al-Haj i šest Sirijaca koji su putovali čamcem platili su krijumčarima 2.000 eura (oko 15.000 kuna) po osobi, što je veća cijena od uobičajene, ali to je značilo i da će putovati čvršćim čamcem. Krenuli su u zoru i dva sata plovili po velikim valovima.
5. rujna al-Haj je reporteru AP-a poslao poruku: 'Stigao sam u Grčku', a tome je priložio Google Maps link na lokaciju na kojoj se nalazi. Nekoliko dana nakon što je stigao na Lezbos, osjećao je nestrpljenje, frustraciju, osjećao se zatočen s još 20.000 drugih koji su stigli na taj turistički otok. Sporije kretanje migranata dogodilo se jer se svatko tko je stigao na otok morao registrirati i dobiti dokument. Bez toga nisu mogli kupiti kartu za trajekt prema grčkom kopnu kako bi dalje nastavili putovanje prema Europi. Nisu mogli unajmiti sobu u hotelu niti dobiti vožnju taksijem.
Ali masivan dotok ljudi bio je previše za lokalne vlasti koje su dnevno izdavale samo do 200 registracija. Čekajući registracije, migranti su postali nestrpljivi te je došlo do nemira. 'Samo želim otići iz ove zemlje, a vlast mi ne da odkument. Zašto? Jedino što nam policija daje jesu batine', ispričao je dok je bio u Grčkoj.
Razočaranje u Grčkoj
7. rujna pridružio se dugom redu ispred registracijskog ureda, ali kada je došlo do tučnjave među migrantima, službenici su pobjegli iz ureda. Došlo je do masovne pobune i kasnije tog popodneva vlsati su organizirale masovnu registraciju na nogometnom stadionu. Osam sati po dolasku na stadion, al-Haj je dobio svoj dokument. Kupio je prvu slobodnu brodsku kartu za 8 sati ujutro 9. rujna.
9. rujna al-haj je zajedno s drugim izbjeglicama i migrantima pokušao ući u sobe na nižim palubama broda Blue Star od Lezbosa do Pireusa, nedaleko od Atene u Grčkoj. Posada trajekta, međutim, onemogućila im je pristup donjim palubama. Unutra su Grci i zapadni turisti uživali u komoditetu polupraznih prostorija te iz udobnosti fotelja, neki gledali TV, dok su izbjeglice bile vani, na palubi.
Stotine migranata dobilo je upute da se natisnu na 8. palubi, u praznoj prostoriji u kojoj se nalaze samo plastične stolice. Međutim, miris u toj prostoriji bio je nepodnošljiv pa su al-haj i drugi odlučili spavati na vanjskom dijelu palube, na otvorenom zraku, izloženi hladnoći i kiši.
Al-Haj je pokušao odspavati veći dio 10-satnog puta, a osjećao je i kako ga počinje hvatati prehlada. "Naravno da je to oblik rasizma. Gledaju na nas Sirijce kao na životinje. Toliko žalim što mi se to događa u jednoj europskoj zemlji", rekao je Haj.
Dobrota u Makedoniji
Uslijedilo je putovanje autobusom prema makedonskoj granici, a to je bio rijedak trenutak kad se al-Haj mogao opustiti, jer je putovanje išlo po planu i nije morao žuriti i mozgati koji je slijedeći red u kojem mora čekati autobus ili vlak. Nije morao paziti niti na policiju.
Autobus je stigao na makedonsku granicu navečer, nakon sedam sati vožnje, a tamo je padala teška kiša, kakvu al-Haj nikad dotad nije iskusio u životu. S nekolicinom izbjeglicama odlučioje pod okriljem mraka prijeći granicu preko polja. Nekoliko sati kasnije, svi su bili mokri do kože, ali su uspjeli ući u Makedoniju.
Tamo su iskusili i djelić dobrote u čitavom kaosu, odnosno volontere koji su izbjeglice dočekivali s hranom i vodom pri ulasku u Makedoniju. Nakon kratke pauze za jelo, al-Haj se ukrcao na vlak koji ga je odveo prema granici Makedonije sa Srbijom.
Kaos u Preševu
Preševo je bio prava ludnica u svom negativnom značenju te riječi. Sve je vrvilo migrantima i izbjeglicama, koji su pokušavali doći do drugog dokumenta, registracije ulaska u Srbiju, koja je bila potrebna prije nego li mogu nastaviti put do granice s Mađarskom. On nije htio biti u Preševu, htio je nastaviti put do granice s Mađarskom, no autobus ih je odveo ravno u Preševo.
Autobus je njega i ostale izbjeglice iskrcao onako iscrpljene ravno pred bolnicu, koja je služila kao registracijski centar. Tamo su čekali punih 10 sati u redu, dok al-Haja nije pomazila opet sreća. Ušao je u razgovor s policajcem ispred bolnice i odmah su se sprijateljili. Ovaj je nazvao brata policajca koji je bio u bolnici, a kad je ovaj izašao, počela su brojna pitanja o Islamskoj državi.
Brata navedenog policajca zanimala je situacija u Alepu i je li al-Haj imao saznanja o pripadnicima Islamske države ili al-Kaide među migrantima. Al-Haju je bilo jasno da ga policajac želi regrutirati kao doušnika pa mu je ovaj dao svoj email, a policajac mu je rekao da ostane u dodiru s njim. Nakon toga, al-Haj i njegovi prijatelji odmah su dobili dokumente.
Strah u Mađarskoj
Na granici s Mađarskom, čekao ga je prelazak prugom dug 500 metara i ured gdje su Mađari registrirali ulazak izbjeglica i uzimali im otiske prstiju. Al-Haj je čuo od svih dotad, da ako ga registriraju u Mađarskoj, Njemačka ga može vratiti tamo, jednom kad dođe u Njemačku. Za njega to nije bila opcija. Ni pod razno.
12. rujna, 10 dana i 2740 kilometara od početka njegovog putovanja, on i njegovi prijatelji krenuli su prugom prema mađarskoj strani granice, pretvarajući se pred pograničnom policijom Mađarske, kao da idu na prijavu u ured. Kad su prošli ogradu, odlučili su djelovati. Pognuli su se i skrenuli u kukuruzište, a al-Haj je znao od onih koji su prošli prije njega, da je s druge strane kukuruzišra cesta i benzinska postaja. Otamo je računao da bi mogli taksijem dalje.
Polje kukuruza bilo je visoko i zemlja suha. Al-Haj je vodio grupu i signalizirao ima kad da se kreću, kad da stanu i kad da legnu na tlo. Njihov plan je upalio, ispred njih je bila benzinska postaja, a onda se nitkud pojavila policija. "Stop! Stop!", vikali su policajci.
Nije rpošlo puno vremena, a al-Haj se našao na leđima, sa psom na prsima koji je lajao na njega i sa svjetiljkom uperenom u oči. "Molim vas! Molim vas!", u očaju je preklinjao.
30 sati kasnije, ekipa AP-a pronašla ga je baš u trenutku kad je trebao prijeći granicu s Austrijom. Bio je malo natučen, a prehlada koju je zaradio na grčkom trajektu, dodatno se pogoršala. Mađarska policija zadržala je nakon hvatanja u kukuruzištu njega, još jednog Sirijca i kamermana AP-a, kojeg su pustili tek kad je obrisao snimku sa psom na prsima al-Haja.
AP se formalno žalio mađarskoj vladi, ali nisu dobili nikakav odgovor. Al-Haj je rekao da su mu Mađari uzeli otiske prstiju, no nisu loše postupali s njim, već su ga nakon noći provedene u kampu, prebacili na granicu s Austrijom.
Mislima kroz Austriju, tijelom u Njemačkoj
Na putu vlakom kroz Austriju al-Haju je entuzijazam porastao, jer su se kilometri prema njegovom cilju topili sve više. Ipak, kako se vlak približavao njemačkoj granici, hvatala ga je briga - sakriti se negdje ili ostati miran. Odlučili su ostati mirni.
Vlak je prešao granicu i stigao u njemački grad Passau. U vlak je ušla nekolicina policajaca te su zatražili od njega putovnicu, a kad su shvatili da je Sirijac, iskrcali su ga s vlaka. Tamo ga je dočekala dobrodošlica- riža i piletina za ručak te jabuke, banane ili sladoled za desert. Tamo su bile i perilice rublja, njih deset te znakovi na arapskom, koji su pokazivali gdje se nalaze čisti WC-i.
Kroz tri sata stigao je u Reisbach te se prekrcao u vlak koji ga je povezao na put preko Njemačke, do grada Saarlouisa, gdje se 16. rujna napokon ponovno susreo s dr. Osmanom. Na jednoj željezničkoj stanici u malom njemačkom gradiću, dvojica Sirijaca se srdačno pozdravljaju i grle, obojica se istovremeno plaču i smiju. Razlog je valjan, iza sebe su ostavili pakao rata i put prevaljen kroz, slobodno se može reći, Čistilište.
Al-Haj je pažljivo slušao sve Osmanove savjete - "Prestani pušiti, jer cigarete ti samo muzu novac" i možda najbolji savjet, da "brzo nauči njemački jezik". Savjetovao mu je i da će mu to ići brže ako pronađe Njemicu za djevojku. Rekao mu je i da nađe bilo kakav posao, inače ga Nijemci neće gledati s poštovanjem, ako živi na socijalnoj pomoći.
Al-Haj se pripremao na prijezir, jer se isto tako u Siriji doživljavalo strance. No sretan je. "Došao sam u zemlju koju volim, gdje želim učiti i nastaviti ostatak svojeg života", rekao je na kraju al-Haj.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
Penava poručio
Jedna osoba mrtva
Objava koja ledi krv u žilama
