Godišnjica smrti Jasera Arafata

Arafat, koji je 11. studenoga 2004. godine umro u pariškoj bolnici, bio je neprijatelj broj jedan židovske države i Sjedinjenih Država, ali je i budio nadu u postizanje mira između Palestinaca i Izraelaca.

Pročitajte i ovo Ne odustaje Netanyahu o rješenju s dvije države: Izrael će zadržati vojnu kontrolu nad palestinskim teritorijima Pakao na zemlji Panika u najvećoj bolnici u Gazi: Na udaru posljednje sigurno utočište za Palestince

Danas, međutim, država koju je Palestincima neumorno obećavao, nije se ni počela stvarati, a Zapadna obala i pojas Gaze trpe nasilje i nesigurnost, dok izraelska vojska nastavlja ofenzivu i bombardiranje pojasa Gaze i u tjedan dana usmrtila je stotinjak Palestinaca.

Nakon Arafatove smrti svijet je s velikim očekivanjem pozdravio njegova nasljednika, umjernog političara Mahmuda Abasa, koji je uporno ali i uzaludno pozivao na nastavak pregovora s Izraelom. 

Ali Abasovu je moć oslabio dolazak radikalnog pokreta Hamasa na vlast nakon izbora početkom godine, na što je međunarodna zajednica odgovorila bojkotom finacijske pomoći.

U takvu ozračju, s prekinutim dotokom međunarodne pomoći i s pregovorima o vladi nacionalnog jedinstva u slijepoj ulici, čak i dojučerašnji najveći kritičari Arafata žale za njim i tvrde da kriza koju Palestinci danas proživljavaju ne bi bila moguća da je živ "Abu Amar", kako su ga zvali.

Bivši parlamentarni zastupnik Abdeljawad Saleh, nekada je najžešće kritizirao Arafata zamjerajući mu što je "monopolizirao vlast", ali danas priznaje da se nije pojavila osoba dovoljno snažna da popuni upražnjeni politički prostor.

"On je bio ključna osoba za rješavanje problema Palestinaca, bio je pragmatičan, taktičar, dobar strateg, čovjek sa smislom za politiku, jer je znao izići iz najtežih kriza i braniti palestinsko pitanje", rekao je Mohamad Hurani, član garde Fataha.

Pokret Fatah, što ga je Arafat osnovao, te radikalni Hamas, ne uspijevaju dogovoriti zajedničku vladu a zadnjih se mjeseci čak i oružano sukobljavaju, te mnogi drže da takvo što ne bi bilo moguće da je Arafat živ.

Arafat je znao pritisnuti i islamistički pokret i nije oklijevao "u
kućni pritvor staviti duhovnog vođu Hamasa Ahmada Yassina niti uhititi drugog čovjeka pokreta Abdelaziza Rantissija", podsjeća Hurani.

Bivši ministar financija Salam Fayyad podsjeća da palestinski službenici uglavnom štrajkaju još od rujna jer traže isplatu svojih plaća. A dok je Arafat bio živ plaće su dobivali redovito čak i u vrijeme kada je izraelska vojska držala Arafata opkoljenog u njegovu stožeru u Ramallahu.