Radovan Karadžić nestao je iz javnosti krajem lipnja 1996. godine, kada je u dogovoru sa SAD-om napustio položaj. Prema tvrdnjama bivše glasnogovornice haaškog suda Florence Hartmann, pored sporazuma, Karadžić je s Richardom Holbrooke postigao tajni dogovor prema kojem mu Amerikanci jamče sigurnost od uhićenja.
Prema pisanju medija, Karadžić je prve godine bijega proveo na području Foče, nedaleko bosanskohercegovačke i crnogorske granice i u vojnoj bazi u Han Pijesku. Često je prelazio na sjever Crne Gore.
Strane obavještajne službe započele su operaciju stalnog nadzora nad Karadžićevom obitelji. U siječnju 1997. snage SFOR-a pojačale su kontrolu na putu Han Pijesak - Sokolac, vjerojatno u potrazi za Karadžićem, ali bez uspjeha. Bivša glasnogovornica haaškog suda tvrdi da je Karadžić jednom prilikom 1997. ruskim zrakoplovom prebačen u Bjelorusiju, gdje se krio nekoliko mjeseci.
Tada su zabilježeni i prvi pregovori o predaji što je potvrdio i bivši zamjenik glavnog haaškog tužitelja. Međunarodni istražitelji 1999. pregovarali su s Karadžićem o uvjetima njegove predaje, ali dogovor nije postignut. Tijekom 2001. francuski komandosi locirali su Karadžića GPS uređajem podmetnutim u automobil njegova rođaka. Ali, prema tvrdnjama Hartmann, francuski predsjednik Jackues Chirac nije odobrio akciju jer nije želio upasti u američku zonu.
SAD su 2001. godine raspisale nagradu za njegovo uhićenje u visini od pet milijuna dolara, dok je Vlada Srbije 2007. odredila nagradu od milijun dolara.
Kada je u BiH postalo "prevruće", Karadžić se, prema podacima srpskih obavještajnih organizacija, prebacio u Srbiju. Prema dosjeima srpskih službi sigurnosti, Karadžić se do ubojstva premijera Zorana Đinđića 2003. godine krio u Novom Sadu.
Zadnji ozbiljni pokušaj Karadžićevog uhićenja bio je 2004. godine, ali su tada navodno Amerikanci upozorili Karadžića da ga se Vlada Srbije sprema uhititi.
MODNI TRENDOVI
Zatvori rupu
Nova policijska akcija
