Donald Trump na Summitu NATO-a (Foto: AFP)
Donald Trump na Summitu NATO-a (Foto: AFP)

Pax Americana, stabilizirajuća uloga koju igra američka velika snaga, više to nije. G-Zero era - u kojoj niti jedna zemlja ili skupina zemalja nije spremna ili nije u stanju preuzeti odgovornost globalnog vodstva, je službeno počela.


Magazin Time donosi 5 znakova koje ukazuju na to da je svijet trenutno bez zemlje ili skupine zemalja koje bi mogle držati ulogu svjetskog lidera.

1. Pravo lice Brexita

Svijet se već više od desetljeća približava prema G-Zero eri, ali Brexit je događaj koji je sve prebacio u veću brzinu. Brexit ne samo da zamračuje temeljnu snagu Europske unije, najambicioznijeg političkog projekta u povijesti, nego i potkopava Transatlantski savez koji je podupirao globalni poredak na čelu sa SAD-om tijekom posljednjih 70 i više godina.

Britanski odlazak iz Europske unije bio bi izazovan i u najboljim okolnostima. S predsjednikom koji je smatrao da globalno vodstvo ostaje u američkom nacionalnom interesu, SAD bi mogao djelovati kao posrednik u dobroj vjeri tijekom kriznih točaka u pregovorima ili barem pomogao ublažiti posljedice ako stvari krenu loše.

Umjesto toga, Donald Trump je usredotočen na nešto drugo, dok njemačko otvoreno preziranje predsjednika SAD-a i očajnički napori Velike Britanije da zadrže Ameriku kao saveznika poslije Brexita, sve više šire podjelu između kontinenta i Velike Britanije. Što je još važnije, sljedeće dvije godine pregovora o Brexitu će odvratiti Europu od rješavanja mnogih drugih nedostataka. Rezultat će biti veća fragmentacija Zapadnog saveza i produbljivanje G-0.

2. Slabljenje NATO članka 5

Trump je u svojoj predsjedničkoj kampanji javno udarao po 23 članice NATO-a da ne izdvajaju dogovorenih 2 posto BDP-a na obranu. Malo tko je očekivao da će Trump pokušati dokazati ono što je tvrdio osporavajući NATO-ov članak 5, tj. obrambenu klauzulu organizacije koja je središnji stup transatlantske obrambene veze.

Krajem prošlog tjedna Trump je konačno reagirao na kritiku svoje nespremnosti tijekom summita G7, prije nekoliko tjedana, kako bi potvrdio tradicionalnu predanost Washingtona prema članku 5.

Ali šteta je već učinjena. Predsjednik, s više prilagodljivim pristupom Moskvi od bilo kojeg od njegovih poslijeratnih prethodnika, sada je sumnjao u američku predanost kolektivnoj transatlantskoj obrani, ostavljajući europske vlade da tragaju za odgovorima i otvarajući vrata Rusiji da dodatno iskušava odluke NATO-a.

3. Rebalans svjetske trgovine

U Aziji, odluka o povlačenju iz trgovanja pod Transpacifičkim Partnerstvom (TPP),   donijela je Kini najveću pobjedu ikad nad SAD-om. S SAD-om, TPP bi ubirao 40% svjetskog BDP-a i jednu trećinu ukupne svjetske trgovine, tako dajući SAD-u mnogo veći utjecaj na zemlje u partnerstvu i dublje integriranje SAD-a u njihov politički i ekonomski život. To bi također uvelike pojačalo prisutnost i važnost SAD-a u Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji.

Sada predsjednik Kine, Xi Jinping, obećava da će preuzeti vodstvo za "slobodnu trgovinu" sa sveobuhvatnim regionalnim ekonomskim partnerstvom (RCEP). RCEP pokriva impresivnih 46 posto svjetskog stanovništva i 24 posto globalnog BDP-a, ali mu je trgovinska integracija znatno niža nego TPP-ova. Ipak, najvažniji je simbolizam - zemlje istočne i jugoistočne Azije uvijek su znale da će Kina ostati nakon što se Amerika povuče, no, ipak je zaprepastila brzina kojom se američki pristup regiji promijenio. Trumpova odluka o povlačenju SAD-a iz TPP-a potiče sumnju u buduću ravnotežu moći u Aziji, naročito u ovako nestabilnim vremenima.

4. Prva 'pukotina' u Pariškom sporazumu

G-0 neće zauvijek biti na snazi, ali već ima ozbiljne dugoročne implikacije. Prema klimatskim promjenama nije se adekvatno odnosilo čak ni prije nego što se pojavio G-0, no odsutnost globalnog vodstva dala je Trumpu priliku da povuče SAD iz važnog i teškog globalnog sporazuma.

Samo dvije zemlje nisu bile dio Pariškog sporazuma. Nikaragva se nije pridružila jer sporazum nije išao toliko daleko, a Sirija jer je imala veće probleme. Sada su i Sjedinjene Američke Države na ovoj listi.

Nikaragva nije pogriješila u vezi s ograničenjima Pariškog sporazuma. Čak i sa SAD-om uključenim u sporazum, trenutne procjene o klimi ograničavaju globalno zatopljenje na oko 2,5 stupnja Celzijusa, dok je prag za izbjegavanje katastrofalne i nepovratne štete na samo 2 stupnja. No, to nije razlog zašto je Trump odlučio napustiti sporazum.Učinio je to jer je znao da bi mogao tvrditi da je spasio SAD od dogovora koji stavlja gospodarstvo u nepovoljan položaj na tržištu. To je neophodna politička pobjeda uz njegovo biračko tijelo, a u G-0 svijetu, gdje je svaka nacija za sebe, postaje mnogo lakše tvrditi da je šteta jedne zemlje dobitak drugoj, prenosi Time.

5. Produbljivanje granica na Bliskom istoku

Bliski istok bio je dosta kaotičan dok je SAD aktivnije djelovao na tim prostorima. Ispada da je jednako kaotičan i u odsutnosti. To je postalo jasno usponom ISIL-a, koji je iskoristio američko povlačenje iz regije kako bi popunio vakuum snaga u Iraku i Siriji.

No, regionalna stabilnost dobila je neočekivani zaokret zbog poteza Saudijske Arabije, Ujedinjenog Kraljevstva, Egipta i Bahreina koji su prekinuli sve veze Katarom. Katar već dugo iritira Saudijsku Arabiju i njezin savez Zaljevskih zemalja, s njegovim opuštenijim stajalištem prema Iranu i muslimanskom bratstvu.

Pokrivenost sukoba regije od  Al-Jazeere, medijskog diva u vlasništvu Katara, posebna je točka iritacije u čitavoj priči. Barack Obama je, s ograničenim uspjehom, pokušao uravnoteženi pristup regijskim suparništvima. Trump se potpuno složio sa SA u viđenju Irana kao najveće prijetnje u regiji. S vjetrom u leđima dobivenog Trumpovim nedavnim posjetom, Saudijsko vodstvo sada se osjeća dovoljno ugodno da agresivno utvrdi svoje vodstvo u regiji, dok u isto vrijeme pokušava izolirati Iran. To znači da Bliski Istok može očekivati još više nasilnog ponašanja i agresije među zemljama.