25-godišnji fotograf Karam al Masri svojim objektivom bilježi strah i prkos desetaka tisuća civila koji su ostali i nastavili pobunjeničku borbu u sirijskom gradu Alepu koji je sada, gotovo u potpunosti, u rukama sirijskog vladajućeg režima i njihovih saveznika.
Pročitajte i ovo
Svjedočio je strahotama kojima bi mogao ispuniti i nekoliko života. Bio je zatvorenik tajne policije sirijskog režima, zatvorenik ISIS-a, vlastitim je očima svjedočio egzekucijama, gledao je smrt u oči svak put kada bi birali sljedeću žrtvu. Izgubio je obitelj i prijatelje, a ono što ga je zauvijek obilježilo je svjedočenje pretvaranja njegovog rodnog grada u bojišnjicu.
Preživio je kišu eksplozija koja je godinama lijevala iz neba nad Alepom dok je vojska predsjednika Bashara al Assada neumoljno bombardirala grad. Ostao je tamo unatoč snajperista i granatiranja. Sve što mu je ostalo bio je njegov fotoaparat kojime je svakodnevno bilježio propast grada i sve veću tugu koja se širila ulicama i trgovima, te na koncu zavladala čitavim mjestom.
U intervjuu za CNN, Masri je kazao kako su stanovnici Alepa, koji su ostali tamo, postali imuni na bombardiranja. U posljednje su tri godine svjedočili tolikim užasima da današnje zračne napade više i ne doživljavaju. Kao da govori o dobrim vijestima, Masri je kazao kako su tek u svakom drugom zračnom napadu u posljednje vrijeme stradali civili.
Oni koji su ostali u gradu trude se živjeti, koliko je to moguće. Djeca svakog dana odlaze u školu, a dobrovoljne snage pomoći svakoga dana oblaze drugi dio grada iako je u posljednje vrijeme glavni posao kojeg obavljaju sklanjanje tijela žrtava s ulica grada.
Prema organizacijama međunarodne pomoći do sada je oko 40.000 civila napustilo grad, a Masri kaže kako vjeruje da će mnogi koji su do sada izdržali, na kraju odustati od besmislene borbe te napustiti grad. No velik broj ljudi će ostati do kraja. Napustiti grad za mnoge nije moguće. Oni koji su imali novaca ili obitelj izvan granica Sirije već su otišli, a ostali su oni koji nemaju novaca, koji nemaju nade ni načina na koji bi mogli sebi i obitelji osigurati bolji život negdje drugdje.
Prije nego se nebo nad Alepom zamračilo, Masiri je bio student prava koji je sudjelovao u brojnim akcijama kojima se pozivalo na revoluciju u Siriji. Jedne travanjske noći policija mu je pokucala na vrata. Odveli su ga, zatvorili, mučili i tukli. Nakon što je pušten na slobodu trudio se ne isticati se u javnosti kako ne bi ponovno bio uhićen. Obećao je samom sebi da oporbeni dio grada neće napuštati. Uhvatio se fotoaparata i krenuo fotografirati.
'U jednom sam trenutku prestao brojiti dane' U studenom 2013. godine, barel bomba pogodila je njegovo susjedstvo. S nekoliko je prijatelja uskočio u vozilo hitne pomoći te su krenuli dalje od eksplozija. Nisu imali sreće. Zaustavili su ih borci ISIS-a. Vezali im ruke i stavili poveze na oči.
'Otvorili su željezna vrata, skinuli mi povez s očiju i gurnuli me u izoliranu ćeliju koja je izgledala baš poput one u kojoj sam boravio kada sam uhićen od strane sirijskog vladajućeg ražima', rekao je Masri.
U zatočeništvu u podzemnoj ćeliji bio je punih 45 dana. Njegov dnevni obrok sastojao se od pola šnite kruha i tri masline. Izgubio je 20 kilograma, a kako je rekao u intervjuu, svakog je dana mislio da je upravo to njegov posljednji dan. Nisu ga mučili, no, kako kaže, to je bilo zbog toga jer je njihova namjera bila egzekucija.
Vjeruje kako je u podzemnom zatvoru bilo oko 30 ćelija u kojima su se nalazili muškarci među kojima pripadnici Slobodne sirijske vojske, aktivisti i novinari. Kada bi ISIS izgubio dio teritorija na kojem se nalazio njihov zatvor, zatvorenike bi selili na druga mjesta, no uvijek bi nekoliko zatvorenika ubili kao podsjetnik onima koji dolaze preuzeti teritorij na to koliko su oni opasni. Prilikom jedne selidbe vidio je tijelo svojeg prijatelja koji je na dan kada su oteti vozio kombi hitne pomoći.
'U zatvor bi stalno dolazili novi zatvorenici, a ja bi nekako uvijek ostao. U jednom sam trenutku prestao brojiti dane', ispričao je.
U svibnju 2014. je pušten, navodno prema odluci lokalnog vođe ISIS-a, Abu Luqmana. Kada je nakon pet mjeseci ponovno ušao u svoj grad - Alep, nije mogao vjerovati svojim očima.
'Grad je bio neprepoznatljiv, uništen i prazan', rekao je Masri za kojeg puštanje iz zatvora nije bio sretan dan. Saznao je da je stan u kojem se nalazila njegova obitelj pogodila bomba prilikom čega je njegova majka preminula. Otac koji je ostao bez supruge i izgubio nadu da će ikada pronaći svojeg sina, napustio je grad i otišao u Egipat. Nekoliko tjedana nakon što se vratio, na rukama mu je preminula teta, žena koju je nazivao drugom majkom, također od posljedica eksplozije.
Nakon nekoliko mjeseci upucan je u nogu nakon čega je tri mjeseca, sam preživljavao u stanu. Zbog te samoće i danas, kako kaže, teško spava.
'Izgubio sam sve, 2014. je bila najgora godina', kaže. A kada se oporavio odlučio je svijetu pokazati pravu sliku grada. Ponovno je uzeo fotoaparat u svoje ruke i krenuo raditi. Njegove fotografije objavljuje velika foto agencija AFP, a kako je sam objasnio, nije mu cilj fotografirati samo ruševine i strahote u gradu već ljude koji su tamo ostali. Njihovu tugu i bijedu ali i sreću na njihovim licima koja dokazuje koliko su sretni što su još uvijek živi.
