Razmišljajući o osjećajima osobe iz čije je obitelji zbog nedovoljne skrbi oduzeto dijete koje se našlo u njegovoj obitelj, jedan je otac napisao otvoreno pismo biološkoj majci sina kojeg je posvojio.
Pročitajte i ovo
'Žao mi je što ovo pismo nisam napisao ranije. Trebalo mi je četiri godine da skupim hrabrost. U svojoj glavi započeo sam ga pisati mnogo puta, ali sam se bojao da ćeš misliti da je to drsko ili da pokazuje nepoštovanje. Čini se neobično pisati nekome koga nisam upoznao, ali dio mene osjeća da te poznajem vrlo, vrlo dobro.
Pročitali smo tvoj dosje jedno rujansko jutro. Znali smo da će njegov sadržaj biti težak. Nikada nismo ni očekivali koliko će nam važni biti ti detalji ili koliko će snažno biti upisani u naša pamćenja. Tvoja je priča bila toliko različita od naše da je bio potreban svaki atom mašte da bismo razumjeli kroz što si prošla.
Kasnije tog popodneva, nazvala nas je naša socijalna radnica kako bi nam rekla da si preminula. Odjednom smo znali što moramo učiniti.
Nikada nije bilo sumnje. Sve čega se sjećam je neopisiva potreba da zaštitim malog dječaka, da mu dam ljubav i brigu koju je zaslužio. I uistinu, to je bilo to, što se nas tiče, David je sada naš sin. Uslijedilo je još sastanaka, pitanja, papirologije, panela, odluka, dogovora i priprema. Dva mjeseca kasnije, susreli smo se njim prvi put. Nadam se da te činjenica što ga nazivam 'našim sinom' ne vrijeđa. Sarah, ti ćeš uvijek biti njegova biološka majka. Ali neću se ispričavati što ga zovem našim sinom.
Posljednje četiri godine, volimo i brinemo se za Davida. Nosili smo se s njegovim bijesom, njegovim ispadima, zbunjenošću, anksioznošću. Igrali smo se s njim, smijali se njegovim šalama, smirivali ga, brinuli se o njemu. David ti je oduzet kratko nakon drugog rođendana. Ne mogu ni zamisliti bol koju ti je to uzrokovalo. On je bio tvoje drugo dijete i drugo dijete koje ti je oduzeto. To mora da je bilo veoma bolno. Znamo da si zapravo htjela biti dobra majka Davidu, ali nisi se mogla nositi s tim što je njegov otac otišao, s pritiscima i kritikom socijalnih radnika zbog čega si lagala kako bi prikrila svoje pogreške te ih time primorala da ti ga oduzmu.
Tragično je što je tvoj život završio tako rano i da je tvoja ovisnost značile da nisi mogla prioritizirati potrebe svoje djece. Ne znam kako ću Davidu objasniti sve te stvari dok bude odrastao ili kako će interpretirati tu priču i sve što mu se dogodilo tijekom ranih godina.
Nadam se da to neće baciti sjenu na njegov život kad počne dublje shvaćati. Nadam se da možeš pronaći utjehu u tome da iz sve te boli, nama dala najdivniji dar i predivnog dječaka koji je potpuno neustrašiv i koji otvoreno nudi svoje srce. Znamo da put pred nama možda nije lagan. Kada pita za tebe, reći ćemo mu da si ga voljela i znat će da si ga ti rodila.
Zapravo, ti ćeš uvijek biti njegova jedina majka - jer smo mi oboje muškarci. I ne možemo se ne pitati kako bi se osjećala znajući da David ima dva oca, nadam se da bi to prihvatila.
Ništa ne može izbrisati bol koju si iskusila u životu. Nije pravedno da nisi primila ljubav i toplinu u svom djetinjstvu koju David sada prima. I iako nikada nisi odlučila predati svoje dijete, osjećam zahvalnost prema tebi zbog ovog predivnog dječaka koji je upotpunio naš život.
Želim da znaš koliko je jak, neustrašiv, otvoren i iskren mali dječak kojeg si donijela na ovaj svijet i nadam se da će s vremenom istom mjerom biti ponosan na svoje naslijeđe i svoju obitelj koja ga je udomila', stoji u pismo kojeg je objavio The Guardian.
