Složeni belgijski politički sustav u središtu je pažnje pošto frankofona regija Valonija ustraje na blokadi sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a i Kanade (CETA) o kojem se pregovaralo sedam godina.
Pročitajte i ovo
U posljednji tren
Modernizirana NAFTA: Nakon godinu dana teških pregovora postignut novi trgovinski pakt
Bećarac o sporazumu
Sabor o CETA-i: ''Nitko nema što Slavonac imade, svježu papriku ravno iz Kanade''
Parlament frankofone regije Valonije, na jugu Belgije, odbio je prošli tjedan dati saveznoj vladi suglasnost za potpisivanje tog sporazuma, tražeći dodatnu zaštitu za svoje proizvode.
U četvrtak navečer, paralelno s odvijanjem summita EU-a u Bruxellesu, Valonci su još jednom priopćili da ostaju pri blokadi, što onemogućava potpisivanje sporazuma koje je planirano za idući tjedan.
Povjerenica Europske komisije za trgovinu Cecilia Malmstroem u stalnom je kontaktu s valonskim vlastima i belgijskom saveznom vladom kako bi riješili nastalu situaciju, ali kako je uopće moguće da malena regija dovede u pitanje sporazum goleme vrijednosti?
Nekoć centralizirana monarhija s jakim nacionalnim institucijama, Belgija se sedamdesetih godina 20. stoljeća polako pretvorila u decentraliziranu federaciju entiteta. To se dogodilo pod silnim pritiskom separatistički orijentiranih Flamanca, zasićenih dominacijom frankofonog stanovništva od stvaranja moderne Belgije 1830. godine. Zemlja je pretvorena u savez regija i lingvističkih zajednica, svake sa svojim parlamentom i vladom i sa svakom ustavnom reformom sve više izvršne vlasti u svojim rukama.
Tri regije
Frankofona Valonija, Flandrija u kojoj se govori nizozemski i glavni grad Bruxelles čine tri belgijske regije. One imaju ovlasti za donošenje odluka u području poljoprivrede, okoliša i gospodarstva.
Takozvane lingvističke zajednice (francuska, nizozemska i njemačka) kontroliraju obrazovanje, kulturu i medije.
Svaka od regija i jezičnih zajednica ima svoj parlament i vladu. To znači da Belgija ima sedam parlamenata: geografskih regija Valonije, Flandrije i Bruxellesa, triju jezičnih zajednica i savezni parlament.
Kada Belgija potpisuje neki međunarodni ugovor, čak i one koje ispregovara EU, svaki od sedam izabranih tijela mora ga raftificirati.
Zbog toga što taj proces može trajati godinama, ratifikacija se najčešće događa nakon potpisivanja i privremene implementacije sporazuma.
EU nemoćna
U slučaju CETA-e regionalni parlamenti su bili mjesecima involvirani u proces i nakon drugog razmatranja zastupnici u Valoniji i francuskoj jezičnoj zajednici odlučili su odbaciti sporazum.
Za potpisivanje CETA-e Europska unija treba odobrenje svih 28 članica. Belgija za to treba zeleno svjetlo svojih sedam parlamenata.
Ukoliko se Valonija i njezin premijer Paul Magnette ne predomisle, šefovi europskih država i vlada ne mogu ništa. Sporazum će biti blokiran i kanadski premijer Justin Trudeau neće doći 27. listopada u Bruxelles na potpisivanje. (Hina)