‘Komparirati život u Danskoj i život u Hrvatskoj je kao uspoređivati sojino i kravlje mlijeko’

Najsretnija zemlja na svijetu je Danska, pokazalo je istraživanje koje je objavio ‘Earth Institute’ njujorškog Sveučilišta Columbia po narudžbi Ujedinjenih naroda. U ocjenjivanju zemalja u obzir su uzeti različiti čimbenici, među kojima zdravlje ljudi, obitelj, siguran posao, kao i socijalni čimbenici kao što su politička sloboda i korumpiranost vlade.

Pročitajte i ovo Mukotrpna borba Poplave u Europi ne posustaju: "Ljudi su traumatizirani i demoralizirani" Treći val zaraze Europske zemlje bore se svaka na svoj način: Neke popuštaju mjere, neke uvode policijski sat, a neke obavezne testove za učenike

Danska se sastoji od poluotoka Jutlanda i 406 otoka. Od tih otoka 108 su nastanjena.

‘Danci nisu uopće hladni sjevernjaci. Iako ćeš povremeno naletjeti na nekog mrguda. Danci su generalno jako drag narod, pristojni, ljubazni, spremni pomoći, neće te zeznuti, igraju na povjerenje’ Danska je najgušće naseljena zemlja Sjeverne Europe. Većina stanovništva je skandinavskog podrijetla, a imigranti čine oko 6,2% stanovništva, od čega je njih 0,8 posto iz zemalja bivše Jugoslavije.

Životni je standard vrlo visok, danska kruna je stabilna i vezana uz euro (1 € = 7,42 DKK), kojeg su Danci odbili na referendumu 2000. godine. Gospodarstvo ovisi o vanjskoj trgovini i izvozu (najviše se izvozi: svinjetina, riba i žitarice).

Hrvatska je siromašnija za još jednu obitelj - Ovo je njihova priča

Oni su umrli pa oživjeli - a ovo su njihova nevjerojatna svjedočanstva

No što kad se jednog dana ‘dokopate’ te zemlje umjerene klime, bez ekstremno niske ili visoke temperature u kojoj je veljača najhladniji mjesec, a prosječne godišnje temperature kreću se od 1 do 3 stupnja u siječnju, pa na 13 do 21 stupanj u srpnju. Kakav je život u Danskoj, kako se tamo može snaći prosječni stranac, te kakvi su Danci prema strancima? I kako se, te koliko razlikuje od Hrvatske?

O svemu tome razgovarali smo s Martom (35), koja u Kopenhagenu sada živi oko godinu dana.

‘Budući da smo u Dansku stigli nakon trogodišnjeg životu u jednoj zapadnoeuropskoj državi, činjenica da smo stranci u nama novoj zemlji nije nas previše činila stresnim. Dapače. Nova zemlja, novi grad, novi izazovi. Dvije-tri godine dok smo tu treba upiti sve novo i vrijedno pamćenja’, kaže Marta koja je kao i većina mladih ljudi u bijeli svijet otišla zbog dobre poslovne prilike. ‘Komparirati život u Danskoj i život Hrvatskoj je kao uspoređivati sojino i kravlje mlijeko. Jelte, oboje se naziva mlijekom. I tu prestaju sve sličnosti’, objašnjava.

Velika akcija: Proizvod snizili za 1 lipu!

VIDEO Drugi robot u Fukushimi snimio nepoznatu pojavu

‘Strancu (expatu) koji govori engleski u Danskoj je jako lako živjeti, s obzirom da skoro svi Danci govore jako dobar engleski. Odmah na prvu loptu oduševit će vas kako su Danci iznimno pristojni i ljubazni, ne bih rekla da su najsretniji ljudi na svijetu, ali nisu ni daleko od toga. Danci se rijetko žale na nešto, nikad ne kukaju, ali ako radite nešto što se ne uklapa u njihovu životnu filozofiju, pripremite se na dugi dansko-pristojno moralizirajući monolog’, kaže Marta te dodaje kako je ‘danski nacionalni sport broj jedan moraliziranje, kao što je hrvatski kukanje’.

Najveći grijeh – neplaćanje poreza

Najveći grijeh koji možeš učiniti u Danskoj, objašnjava naša sugovornica, je neplaćanje poreza. Još u osnovnoj školi djeca uče o porezima: zašto se plaćaju, kako se računaju, kamo porezi odlaze i kakvu korist građani imaju od poreza.

Naspram rada u hrvatskim tvrtkama, rad u Danskoj zvuči kao bajka: fleksibilno radno vrijeme, petotjedni godišnji odmor, omogućen rad od kuće, 37,5-satni radni tjedan, nema prekovremenog ostajanja (osim u iznimnim situacijama) ‘I najvažnije, što oni imaju od toga. PDV je kao u RH, 25 posto, porez na automobile je 180 posto. Porezi na plaće… Uh, pola daješ državi. Svaki mjesec. Bez pogovora i kašnjenja’, navodi te dodaje kako Danci generalno ne varaju, ali će iskoristiti sve dopuštene zakonske mogućnosti. Pa će npr. automobil registrirati kao poslovno vozilo, platiti manji porez, ali će morati i izvaditi zadnja sjedišta.

Na pitanje kakvi su Danci, koje se često u našim krajevima doživljava hladnima, Marta objašnjava ‘Danci nisu uopće hladni sjevernjaci. Iako ćeš povremeno naletjeti na nekog mrguda. Danci su generalno jako drag narod, pristojni, ljubazni, spremni pomoći, neće te zeznuti, igraju na povjerenje’, te dodaje ‘Nađete li se s mapom grada u Kopenhagenu, ne brinite, Danci vam sami prilaze na ulici i pitaju vas treba li vam pomoć. I slobodno ih pitajte sve što vam treba, jer oni su spremni objasniti vam sve što vas zanima. Ljubazna teta u državnoj upravi posjest će te za svoj stol i pristojno će ti odgovoriti na svako tvoje pitanje. I sve ćeš riješiti. Odmah. Nema vraćanja sto puta. Ne moraš znati ni riječ danskog. Svi govore savršeni engleski. I državni internetski portali su dvojezični: danski i engleski. Ako ipak imaš potrebu ili samo želju za učenjem danskog, država će ti platiti tri godine učenja jezika’.

CPR je nešto bez čega ne možete funkcionirati u Danskoj, to je vaš osobni broj (nešto kao naš OIB) bez kojeg ne možete otvoriti bankovni račun, kupiti mobitel (osim ako nije prepaid), naručiti internet ili televiziju, ili se, pak, upisati u teretanu. Za početak morate osobno posjetiti ured za strance (International House Copenhagen) kako biste dobili svoj CPR. Od važnijih dokumenta koje morate ponijeti su: ugovor o najmu stana i ugovor o zaposlenju ili barem bankovno jamstvo da imate dovoljno ušteđenog novca kako biste se financirali dok ne nađete posao.

Nakon sat vremena izaći ćete kao danski rezidenti sa svojim CPR brojem i imenom svog odabranog liječnika primarne zaštite (u Danskoj je zdravstvena zaštita besplatna za sve građane). Nakon tjedan do dva na kućnu adresu dobit ćete svoju 'žutu karticu' koja je zapravo zdravstvena iskaznica na kojoj je vaš CPR i služi vam slično kao i naša osobna iskaznica koja u Danskoj ne postoji.

Teško je naći stan

‘Prvu ogromnu razliku između Hrvatske i Danske koju ćete primijetiti čim dođete u Dansku je funkcioniranje državne administracije – sve je internetizirano i funkcionira skoro besprijekorno. Država vam šalje sve obavijesti u vaš e-box i skoro sve što vam treba od državne administracije možete obaviti online, kako mi je objasnila moja danska prijateljica – možeš se čak i online razvesti’, objašnjava Marta.

Danci su i veliki domoljubi, a domoljublje se pokazuje brigom za zajednicu. Zajednica, to jest država, brigu pojedinca vraća brigom na svoj način – besplatnim izvrsnim obrazovanjem, besplatnih zdravstvom. No ono što je problematično u Kopenhagenu je naći stan za najam. U oglasnicima se pojavljuju uglavnom stanovi koji će biti tek useljivi za mjesec, najčešće tri, do čak šest mjeseci. Stanovi su veće kvadrature nego što je u Hrvatskoj uobičajeno, tako da većinu ponude čine stanove preko 100 kvadrata, uglavnom nenamješteni s opremljenom kuhinjom, uz koju dolazi perilica rublja i vrlo često sušilica. Nakon što ste pronašli stan koji zadovoljava vaše kriterije, šaljete mail vlasniku stana u kojemu se kratko predstavljate (što radite, gdje radite, koliko je članova vaše obitelji koji bi živjeli u tom stanu…) i potom čekate. Neki se uopće neće javiti, neki će vas pozvati da pogledate stan i da vas upoznaju nakon čega će odlučiti hoće li vam iznajmiti.

‘Mi smo imali sreću pa smo u roku od nekoliko tjedana našli stan koji je ispunjavao naše zahtjeve, a očito smo i mi ispunili zahtjeve vlasnika. Ako planirate unajmiti stan s jednom spavaćom sobom, dnevnom sobom, kuhinjom i kupaonicom računajte da će vas mjesečno stajati između 10 i 15 tisuća k(r)una plus još 1500 do 2000 za režije (kuna i danska kruna su skoro jednake vrijednosti). Prije nego što uselite morate platiti jednu stanarinu unaprijed, polog u iznosu tri mjesečne stanarine i vrlo često će vas tražiti i posljednje tri stanarine (tako ukupno plaćate šest stanarina odjednom plus stanarinu za prvi mjesec). Ugovor o najmu je obavezan, u njemu su napisani svi detalji i ugovora se strogo pridržavaju obje strane’, objašnjava Marta.

Nema beskrajnog sjedanja po kavama

No postoji nešto što uz svu ljubaznost Danci nikako ne vole. Ako ste pušač, u Danskoj ćete imati velikih problema. Skoro pa je nemoguće naći stan u kojemu je dopušteno pušenje, a ako imate tu sreću i nađete stan u kojemu smijete pušiti vrlo često ćete imati problema sa susjedima.

‘Čak će vam i susjedi dva kata iznad ili ispod slati kućepazitelja da vas obavijesti kako drugima smeta vaš dim. S kućnim ljubimcima je još teže naći stan, često u cijeloj zgradi nije dopušteno držanje pasa ili mačaka. Ako dolazite u Dansku sa psom, svakako proučite i njihovu listu zabranjenih pasa’, savjetuje naša sugovornica.

Čim kročiš na dansko tlo, prvo ćeš primijetiti danske zastave. Svuda. U svim oblicima. Ideš na kućni party kod Danca, dočekat ćete na ulazu danske zastavice. Zabodene čačkalice s danskom zastavom na vrhu, naći ćeš i na posluženom jelu, a poklon ćeš nerijetko dobiti zamotan u papir s otisnutom danskom zastavom. ‘Naspram rada u hrvatskim tvrtkama, rad u Danskoj zvuči kao bajka: fleksibilno radno vrijeme, petotjedni godišnji odmor, omogućen rad od kuće, 37,5-satni radni tjedan, nema prekovremenog ostajanja (osim u iznimnim situacijama). U svakoj većoj firmi za određeni mjesečni iznos (otprilike 600 kruna) radnicima je organiziran doručak i ručak. U svom radnom okruženju sigurno nećete biti jedini stranac, Danci privlače visokoobrazovani kadar iz cijelog svijeta’ objašnjava Marta, te dodaje kako ne rade svi u svoje radno vrijeme kao roboti, ali u toj zemlji na poslu nema ‘čavrljanja do besvijesti i beskrajnih sjedenja po kavama’.

Osim toga Dance nećete moći uhvatiti ni za beskrajno sjedenje po kavama u slobodno vrijeme, ali će se rado družiti u restoranima za ručkom ili večerom, ili će vas pozvati na roštilj čim sunce grane. Roštilj obožavaju čak i više od Hrvata, čim zatopli po balkonima i dvorištima pale se roštilji, kao i po livadama u gradu (naravno, gdje je to dopušteno). Vikende i svaki lijepi sunčani trenutak obožavaju provoditi vani: baveći se nekim sportom, šetnjom ili bicikliranjem.

‘U Danskoj je kava, oprostite na izrazu, na većini mjesta odvratna. Trodecilitarska smeđa vodica, ali je ekološkog porijekla. Uglavnom. I pije se uglavnom iz papirnatih šalica dok hodaš po cesti.

Možeš do sutra sjediti na terasi nekog kafića/pekare/slastičarne, konobari će samo doći povremeno počistiti stolove, sam moraš stati u red (vrlo često i uzeti broj), naručiti i donijeti si van. I košta četrdesetak kuna’, navodi Marta te dodaje kako su Danci vrlo ponosni na ekološku proizvodnju hrane, na činjenicu da su vodeći u wind power tehnologiji, da se preko 70 posto kućanstava grije na obnovljive izvore energije, na čist zrak u svom glavnom gradu, pitku vodu, na biciklističke staze po cijeloj zemlji, nadaleko poznati danski dizajn, izvanredno besplatno obrazovanje. ‘No, ono što vam nitko neće baš glasno pričati je činjenica da se nalaze na vrhu liste zemalja s ugroženom prirodom. I to zbog toga što je većina površine kultivirana u obradive površine, šume su iskrčene ili pretvorene u parkove’, objašnjava.

Veliki su domoljubi

Kopenhažani imaju, kaže nam, omiljene dvije rečenice: javni gradski prijevoz je savršeno organiziran i sve možeš u gradu biciklom.

‘Javni gradski prijevoz nije savršeno organiziran: imaju jednu i pol liniju metroa, ali zato imaju S-tog (gradske vlakove u nekoliko linija, brze, točne i udobne). Zeznuto je samo ako ne živiš na liniji vlaka. Onda si osuđen na bus ili bicikl do stanice. To je već sporije’.

Danci su i veliki domoljubi, a domoljublje se, objašnjava nam Marta, dok se sprema na izlet na danske klifove, pokazuje brigom za zajednicu. Zajednica, to jest država brigu pojedinca vraća brigom na svoj način – besplatnim izvrsnim obrazovanjem, besplatnih zdravstvom. ‘Ako ti zaškripi u životu, uvijek možeš računati na državu. Pomoći će ti s plaćanjem režija, stanarinom, naknadom za nezaposlene dostojnom pristojnog života’.

I za kraj još jedna zanimljivost o Dancima, koju nemamo često prilike čuti.

‘Čim kročiš na dansko tlo, prvo ćeš primijetiti danske zastave. Svuda. U svim oblicima. Ideš na kućni party kod Danca, dočekat ćete na ulazu danske zastavice. Zabodene čačkalice s danskom zastavom na vrhu, naći ćeš i na posluženom jelu, a poklon ćeš nerijetko dobiti zamotan u papir s otisnutom danskom zastavom’, završava Marta svoju priču o zemlji sa sjevera Europe.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook