Pokojnog Renata Mujadžića sudac je poslao u zatvor zbog obiteljskog nasilja na dvije godine. Ali u onaj zatvor u kojem je moguće liječenje od droge i alkohola, pa su ga zatvorili u Remetinec i u veljači prebacili u bjelovarski zatvor u kojem liječenje od ovisnosti nije moguće.
Pročitajte i ovo
Ali upravitelj zatvora tvrdi da nije važno što nema mogućnosti liječenja kad Renato ne samo da nije izrazio želju za liječenjem, nego ga je i odbio. 5. veljače je medicinskom tehničaru iskazao da se osjeća bolje, da mu pregled nije potreban i odbio je propisanu terapiju. 'Laž, to je jednostavno laž, po meni je to laž', rekao je Senad Mujadžić, brat pokojnog Renata. Obitelj tvrdi da im je upravitelj lagao i oko okolnosti Renatove smrti. Kažu, žalio se dva dana na bolove u trbuhu, ali liječničku pomoć nije dobio. Upravitelj kaže da mu je čuvar dao Peptoran, i tvrdi, Renato je time bio zadovoljan.
'Iskazivao je da ima želučanih tegoba, žgaravicu. On je to osobno povezivao s ručkom, ričetom, varivom, suhim mesom i kruhom. Sjedio je s drugim zatvorenicima za stolom i iskazao da mu je bolje', kaže Drago Ivančić, upravitelj bjelovarskog zatvora. Zatvorenici pak pišu drugačije. Jedan od njih na izlasku je pismo ponio iz zatvora i dao ga medijima: '...koji se dan prije žalio na teške bolove od pleksusa prema prsima, ali na njegovu molbu da ga se odvede u bolnicu nitko nije ništa poduzeo. Kako drugi dan nisu stali bolovi on se ponovno žalio, ali mu je rečeno da nema doktorice do ponedjeljka, pa neka pričeka do tad...'
Obitelj je iz novina saznala za zatvoreničku verziju smrti njihovog Renata. Odjednom mu je strahovito pozlilo, samo se zgrčio, htio se baciti na krevet, međutim pao je na pod, počeo se grčiti i umro je zatvorenicima u ćeliji na rukama. Nije dočekao ni ponedjeljak, kada su mu obećali doktoricu, ni ponedjeljak u kojem je trebao biti, kako kaže upravitelj, prebačen u pulski zatvor u kojem liječe ovisnike.
