Radi se o novcu poreznih obveznika koji ga izdvajaju za zdravstva, a to je i najvažnija priča i zvuči na onu narodnu 'moja ideja, vaš benzin'. Porezni obveznici na kraju plaćaju, a netko ima sjajnu ideju.
Pročitajte i ovo
Političari koji kontroliraju novac poreznih obveznika trebaju paziti da sve usluge budu jeftine i kvalitetne, a ovdje ima puno otvorenih pitanja. Prije svega PTC/CT uređaji, koji su poslani u Zagreb, Rijeku i Split, koštaju otprilike 18,5 milijuna kuna, a pregled po osobi košta 9.000 kuna.
Isti pregledi prošli tjedan su pojeftinili na 8.000 kuna, a toliko su Hrvati taj pregled prije dolaska uređaja u Hrvatsku plaćali u Austriji.
Zanimljiv detalj jest i taj da je godinama te preglede obavljalo u prosjeku 1.000 pacijenata, a kada je 2007. godine sklopljen ugovor s HZZO-om ta je brojka skočila 4.500 pregleda, koliko je dogovoreno tim ugovorom. Ove godine imati ćemo čak 7.200 tih pregleda pa je čitava stvar upala u oko Državnom odvjetništvu, koje istražuje da li tu netko na čitavoj priči želi i dobro zaraditi.
Medikol je dosad najveća afera u hrvatskom zdravstvu, a svi sada upiru prstom i u bivšeg premijera Ivu Sanadera. No, čudno je da je sad Sanader kriv za sve, a osobe koje su do jučer sjedile na odgovornim pozicijama do uplitanja DORH-a nisu primijetile ništa spornog.
Ono što je važno naglasiti jest da svaka šesta kuna iz proračuna odlazi u zdravstvo, a to je oko 25 milijardi kuna. Svi zaposleni u Hrvatskoj za zdravstvo godišnje izdvajaju 18.050 kuna pa imaju i jednako toliko razloga znati kuda njihov novac ide.
