U vrijeme kada je cijena benzina rekordno visoka, kada su poskupjele i autobusne i tramvajske karte, mnogi će umjesto 'švercanja' u javnom prijevozu sjesti na bicikl i uputiti se na fakultet, posao ili nešto treće. No, je li biciklistička infrastruktura u gradu Zagrebu zadovoljavajuća? Može li se biciklist na zagrebačkim cestama osjećati sigurno? Većina se naših sugovornika slaže u jednome - biciklistička infrastruktura je neadekvatna, a biciklističke staze i trake su apsurdne, no ima i onih čije je mišljenje potpuno drugačije.
Pročitajte i ovo
Naš sugovornik Matija svakodnevno biciklom prolazi rutu od Trešnjevke do Krešimirovog trga i, kako kaže, na toj ruti nema dovoljno staza za bicikliste, a i tamo gdje ih ima, kao što je ona na tzv. Zelenom valu, susreće se s mnogim problemima.
'Po biciklističkim stazama često se znaju voziti skuteri, a po trakama na nogostupu šeću pješaci. Njih se zbog toga ne kažnjava, ali ja smatram da je to isto kao da su prošetali kolničkim trakom', kaže Matija. Još ga jedna stvar smeta, a to su parkirališta za bicikle, tj. nedostatak istih. 'Parkirališta za bicikle trebalo bi biti posvuda, a to nije slučaj. Ima ih samo ispred kafića ili fakulteta i sličnih javnih zgrada', dodaje Matija.
Slične probleme ima i Kristian koji se svakodnevno vozi od Pešćenice do centra grada. 'Grad se možda diči s kilometrima i kilometrima staza, no te staze nisu povezane u nešto što bi makar nalikovalo koherentnoj mreži, a mislim da će se sa mnom svi složiti. Postojeće staze su često apsurdne, a asfalt i oznake nisu redovito održavane, pa se te staze često jedva naziru', ogorčeno priča Kristian.
'Od biciklista se očekuje da se drže staze inače im slijede kazne, dok nitko drugi te staze ne poštuje. Po njima se parkiraju automobili, hodaju pješaci ili se na njima postavljaju terase kafića, i za to nema kazne', nastavlja.
Ukoliko ne postoji biciklistička staza ili traka, zakonom je propisana vožnja desnom stranom kolnika, te se tu također pojavljuju problemi za bicikliste. 'Svakome je jasno koliko je opasno, pogotovo kod nas, voziti bicikl kolnikom. Većina ulica je ionako preuska za to, a tamo gdje prometuju tramvaji kolnik je potpuno neiskoristiv', priča Kristian koji dodaje kako je svakodnevno prisiljen raditi mnoštvo prekršaja na putu do radnog mjesta.
U posljednje se vrijeme biciklisti okupljaju u udruge kako bi lakše promicali svoja prava i kako bi osvijestili javnost o tome da je bicikl prijevozno sredstvo ravnopravno svim ostalima. Jedna od tih udruga je i Sindikat biciklista koji se bavi promocijom biciklizma, zaštitom prava biciklista i unapređenjem uvjeta za bicikle. Primarni im je cilj utjecati na poboljšanje biciklističke infrastrukture što će s vremenom dovesti do toga da će se na bicikle gledati kao na jedno od glavnih rješenja prometnih problema u gradovima.
Marko Gregović iz Sindikata biciklista smatra kako je najveći problem u cijeloj ovoj priči velik broj biciklista, a malen broj staza. 'Biciklisti moraju biti ravnopravni sudionici u prometu, ukoliko na određenoj prometnici ne postoji staza ili traka, trebalo bi se poraditi na usporavanju prometa', kaže Marko.
Smatra i kako postojeća parkirna mjesta za bicikle nisu adekvatna. 'Ta parkirna mjesta mogu oštetiti bicikle, te se s njih lako može i ukrasti bicikl jednostavnim skidanjem kotača', nezadovoljno priča gospodin Gregović.
Budući da je aktivan u Sindikatu biciklista upoznat je s velikim brojem slučajeva ukradenih bicikala i kako kaže, policija je rijetko kad bila od pomoći. 'Kada dođete prijaviti ukradeni bicikl, imate osjećaj kao da im se to ne da raditi, zapišu krivu marku bicikla, ne uzmu nikakav broj za kontakt. Postoji skladište u kojem drže pronađene bicikle, no tamo možete ući samo preko veze', tvrdi gospodin Gregović.
Vladimira Spindler već 20 godina vozi bicikl i kaže kako do sada nije imala nikakvih loših iskustava. 'Problem je u svijesti građana o biciklima i biciklistima. Prije su strašno gunđali, no danas se manje žale', kaže Vladimira koja kao i većina naših sugovornika smatra kako se zbog nepovezanosti staza često moraju raditi prekršaji.
Do objavljivanja ovog članka, još nam se nitko iz gradskog Ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet nije očitovao na naše upite, no neke smo podatke uspjeli doznati od gospođe Darinke Jug iz udruge Moj bicikl, kojoj je bicikl glavno prijevozno sredstvo već 25 godina.
Prema najnovijim podacima u Zagrebu postoji 220 kilometara biciklističkih staza i traka, a prema Generalnom urbanističkom planu grada Zagreba, do 2015. trebali bismo imati čak 360 km staza. Biciklistička mreža radi se od 2003. godine.
'To je zaista velika stvar, nijedan grad u Europi nije postigao tako puno u tako kratkom vremenu. Ljudi moraju shvatiti da u Zagrebu još uvijek traje proces izgradnje biciklističke mreže, ne može se to napraviti preko noći, a ljudi samo vide da staza odjednom prestaje', kaže gospođa Jug i dodaje kako je Zagreb zapravo na dobrom putu da postane u potpunosti prilagođen biciklistima jer svaka cesta koja ide u rekonstrukciju ne može dobiti uporabnu dozvolu ukoliko nema biciklističku stazu. 'Na nekim mjestima se jednostavno ne mogu napraviti staze zbog nedostatka mjesta, pa se tu ide na neka alternativna rješenja kao što je usporavanje prometa na 30 kn/h.'
Gospođu Jug upitali smo i o parkirnim mjestima za bicikle. 'Na svakom ulazu u pješačku zonu nalaze se tzv. klamerice koje su se pokazale najfunkcionalnijima jer se bicikl može sa tri strane zaključati. Parkirna mjesta nalaze se i ispred svih javnih ustanova kao i pred trgovačkim centrima', kaže gospođa Jug i opovrgava navod da policija ne radi svoj posao dovoljno dobro u slučajevima krađe bicikla. 'Nedavno smo imali slučaj u kojem je gospođi bio ukraden bicikl, te je ona na licu mjesta pozvala policiju koja je odmah došla i napravila zapisnik i sve ostalo kako treba.'
Objasnila nam je i kako se u skladište pronađenih bicikla ne može ući 'samo tako' već da policija objavljuje javne pozive za određene dane kada se u to skladište može doći i potražiti nestali bicikl, naravno, uz dokaz o vlasništvu bicikla.
Gospođa Darinka zaključila je kako situacija uvijek može biti bolja, no uzme li se u obzir da se u Zagrebu trenutno grade plinovodi i slično, situacija je zapravo prilično zadovoljavajuća. 'Najveći problem je, zapravo, mentalni sklop ljudi i njihova tolerancija. Vi se komotno možete voziti po gradu ako znate da je bicikl ne samo ravnopravno prijevozno sredstvo, već i jednako odgovorno kao i sva ostala prijevozna sredstva.'
Kao što smo čuli od naših sugovornika, i ova priča, kao i sve ostale, ima dvije verzije. Postoje oni koji su u potpunosti nezadovoljni trenutnom situacijom, a postoje i oni koji, kako kažu, pokušavaju biti objektivni i staviti stvari u ispravan kontekst. 'Svaki grad, pa tako i Zagreb, trebao bi biti mjesto tolerantnog življenja, na žalost tu neće puno pomoći infrastruktura, ako to građani ne prihvate', kaže gospođa Darinka.
