Šeks je rekao da se prilikom izricanja presude generalima osjećao 'grozno, u šoku, stresno i vrlo teško'.
Javnost smatra da su presudom izjednačeni žrtva i agresor - stječe se dojam da vlast nije ozbiljno shvatila sve političke opasnosti koje od osude Oluje, kao udruženog zločinačkog pothvata sada prijete?
Ova vlast i Vlada je učinila sve što je u njenoj moći da se zaštiti dignitet Oluje i cijelog Domovinskog rata ali i da se u granicama mogućeg zaštite interesi optuženih generala.
Za optužnicu se zna godinama. Zašto prije niste reagirali? Što ste konkretno napravili?
1999. je Hrvatski sabor donio doluku da ne prihvaća jurisdikciju Haaga nad Olujom. Ja sam bio autor rezolucije.Nije bilo moguće procesuirati generala Gotovinu. 2000., kada još Haag nije otklonio taj prijepor je li nadležan za Oluju, Račanova Vlada je odmah prihvatila odgovornost Haaga za Oluju. Ona je dopustila da se mimo odluke Sabora procesuiraju kaznena djela u Oluji. Mi smo 1999. u rezoluciji ustanovili da je riječ o protuterorističkoj djelatnosti i da nema mjesta ulasku Haaga.
Nije li to sada malo skidanje odgovornosti s HDZ-a? Niste li 1998. Gotovini zabranili da da iskaz haškim istražiteljima? General Čermak je to učnio na svoju ruku.
Nije skidanje jer je 2005. cijeli državni vrh prihvatio i poveo akcijski plan koji je imao za zadak provesti suradnju s Haagom. Taj plan su donijeli tadašnji predsjednik i premijer, iako se meni imputira da sam ja donio plan. Ja sam samo prenio zaključke sa sjednice Vijeća nacionalne sigurnosti.
Locirati, identificirati, uhititi, transferirati - to ste rekli 2005-e novinarima iznoseći zaključke Vijeća za nacionalnu sigurnost o slučaju Gotovina. Jeste li zažalili što ste u ime vlasti baš Vi morali to reći?
To nisu bile moje riječi. Ja sam samo prenosio zaključke sa sjednice Vijeća nacionalne sigurnosti. Sada nije situacija da se razmišlja tko je što prije učinio, mora se sada učiniti sve da se pomogne optuženim generalima.
Što je Vlada konkretno poduzela?
Vlada je pokrenula postupak da stekne status prijatelja suda te aktivnosti da okupi najbolje pravne stručnjake iz svijeta koji će raditi na obrani da dođe do rušenja neprihvatljive teze o udruženom zločinačkom pothvatu. Treba se izboriti za staus prijatelja suda. Treba se boriti, treba pokušati. Da li će se uspjeti, treba vidjeti.
Vratimo se malo u razdoblje nakon Oluje. Predsjednik SDP-a Milanović rekao je kako generali plaćaju dug za to što Hrvatska u tim godinama nije bila pravna država, koja bi procesuirala individualno počinjene zločine - jesmo li bili pravna država?
U to vrijeme izdana je 'Bijela knjiga' u kojima su bile tisuće vojnika i policajaca koji su procesuirani zbog ubojstava i pljačke. Bili smo pravna država. Nema spora, da se procesuiralo i apsolutno sve one koji su počinili kaznena djela nakon Oluje, da bi opet došlo do optužnice i ovakve presude. Drugi su razlozi iza ove optužnice i presude.
Kako komentirate izjave s prosvjeda branitelja?
99 posto svih braniteljskih udruga bili su na sastanku u Vladi. Dali su punu podršku da se mirno i dostojanstveno nađe izlaz i da se pomogne Gotovini i Markaču te Vladi da se skine ova okrutna presuda. U najvećem djelu su tu vrlo slabo prikrivene političke ambicije aktera koji su organizatori skupa. Mnogi su se već izjasnili da sa svojim pokretima idu na izbore. Sigurno je da najveći, lavovski dio, da su to slabo prikriveni motivi za političku utakmicu. Dio je opravdano gnjevan. Razumijem da iznose gnjev jer je Oluja bila briljantna akcija, čista kao suza.
Hoće li na ovome HDZ izgubiti povjerenje birača?
Ja mislim da neće HDZ izgubiti izbore jer se HDZ hvata u koštac sa najdramatičnijim trenucima hrvatske političke situacije. Ja sam uvjeren i da će ova teška utakmica za slobodu Gotovine i Markača uroditi polodom. Razloga za to imamo itekako.
Recite tri konkretna koraka koja će te poduzeti do izbora?
Ja mislim da će Vlada imati takav instrumentarij koji počinje promptno funkcionirati da se poduzme široka diplomatska, pravna i politička aktivnost kojom će se pomoći da dođe do slamanja kralježnice ove nepravomoćne osuđujuće presude za generale, da se pobije teza o udruženom zločinačkom pothvatu. Za to imamo uporište zbog slučajeva Blaškić i Kupreškić.