Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Ponekad nije jasno je li bolje znati ili ne znati što će se dogoditi sutra. Slijedeća priča govori o ljudima koji znaju što će se dogoditi - ili barem tako tvrde. Jesu li vidovnjaci obični ljudi ili odabrana, gotovo nadnaravna bića, pokušat će objasniti dvije hrvatske vidovnjakinje.


'Još dok sam bila mala djevojčica u kući sam govorila razne događaje, npr. kada će nam tko doći u posjetu. Moj tata je tada u to vrijeme bio obrtnik i ja bih mu znala reći da ne mora ići danas na posao, da mu nema danas novaca. A kada sam imala 12 godina ljetovali smo kod jednih prijatelja u Pakoštanima i oni nisu mogli imati djece. Išli su više puta na umjetne oplodnje. Ja sam rekla da od tih oplodnji nema ništa i da će te i te godine ostati trudna i roditi dijete i tako se dogodilo', prisjeća se vidovnjakinja Nera Brlek Rapp.

'Kao dvogodišnje dijete sam shvatila da se nešto događa iako to tada nisam mogla definirati. Nisam se uplašila. Znala sam da li će netko doći u posjetu. Znala sam da se nešto događa negdje pa sam upozoravala na to jer sam vrlo rano pričala. I roditeljima sam dala na znanje da mogu neke stvari osjetiti', objašnjava vidovnjakinja Vera Čudina za Provjereno.

Iako su imale dar, nisu se razlikovale od svojih vršnjaka. Nakon osnovne škole upisale su gimnaziju, potom studij. Neri je sposobnost predviđanja koju je posjedovala dugo bila sporedna stvar u životu. Iako se bave istim poslom, potpuno su različite vidovnjakinje. Opisale su proces kako dolaze do vizija i odgovora.

'Kada se koncentriram na neko pitanje ili na neko područje. Gledam preko datuma rođenja i imena osobe i ja to vidim na isti način kao što bi vi vidjeli da stavite dvd i gledate ga na televiziji. Ali kod mene nema tona, samo slika i ja tu sliku moram objasniti stranci kako bi dobila odgovor na svoje pitanje', kaže Nera.

'Ja nemam nekakvu seansu rada. Ja nemam ništa kod sebe, imam samo sebe. Način na koji ja radim može biti da sjedim, ležim, da nisam prisutna, da ne vidim čovjeka. Ne trebam znati njegovo ime, ni kada je rođen, ne trebam znati ništa o čovjeku i nije važno da ja vizualno vidim čovjeka', tvrdi Vera Čudina koja za sebe kaže da nije ni medij. Ističe da nema vizije, ne čuje glaosve. Nije povezana s bogovima, ni mračnim silama. No Nera ima sposobnost vizija. Dugo se je učila kako ne primjećivati tuđe sudbine kada to ne želi.

I jedna i druga dio su života bile zaposlene i radile neke od uobičajenih poslova. No dar koji posjeduju ipak je prevladao i odlučile su se posvetiti samo njemu. Nera živi s 15-godišnjim sinom i 6-godišnjom kčeri, dok Vera svakodnevicu dijeli sa suprugom i već odraslim sinom. No i same priznaju da život s njima i njihovim darom nije uvijek jednostavan. Najveća im je nagrada kada pomognu riješiti neki zaista ozbiljan problem, prije svega zdravstveni. Nera ima registriranu tvrtku i cjenik usluga. Savjetovanje vas može stajati od 500 pa sve do nekoliko tisuća kuna. Vera ima potpuno suprotan odnos prema novcu. 'Ovo što sam ja ne može se platiti. To je samo moja dobra volja, želim li ili ne želim nešto učiniti. Ja jednostavno nikada nisam primila novac u svoje ruke. Ja jednostavno novac ne volim', kaže Vera.

Bilo kako bilo, statistika kaže da 8 od deset hrvatskih građana bar jednom u životu posjeti nekoga od vidovitih ljudi.