'Jedini odgovor je pravo i dogovor', Vidas ističe kako blokada nije način za razvoj međudržavnih odnosa, pa zato Slovenija ne može očekivati dugoročnu korist od tog svojeg poteza. Ocjenivši kako prijedlozi o kontra mjerama poput bojkota proizvoda ili otežavanja pristupu nekretninama ne mogu voditi rješavanju merituma stvari, Vidas ističe kako Hrvatska treba pratiti put dogovora, koji su zacrtali premijeri Janša i Sanader 26. kolovoza 2007. na Bledu.
Pročitajte i ovo
>> Hrvatska i Slovenija ne mogu jedna bez druge
>> Slovenija - Hrvatska uz maksimalne sigurnosne mjere
Tom je prilikom, kako podsjeća, tadašnji premijer Janez Janša izjavio, po magnetogramu što ga je objavila slovenska Vlada, da je postignuta 'načelna suglasnost, da se neriješena pitanja u vezi s razgraničenjem među dvjema državama predaju na rješavanje Međunarodnom sudu u Haagu', a da će se 'preostala neriješena pitanja najprije pokušati rješavati bilateralno'.
Rješavanje spora u skladu s međunarodnim pravom
Vidas smatra kako je s političkog stajališta rješavanje sporova dijalogom poželjno, ali kad postane razvidno da dijalog ne vodi napretku, nego vodi i daljnjem zaoštravanju ukupnih odnosa, onda treba hitno pristupiti rješavanju spora u skladu s međunarodnim pravom, odnosno Poveljom UN-a.
S obzirom na spor o razgraničenju između Hrvatske i Slovenije, kako navodi, od velike je važnosti i to da je politički temelj već izričito naveden u osobito relevantnom dokumentu EU-a - Pregovaračkom okviru za Hrvatsku, od 3. listopada 2005. U točki 13. tog dokumenta, kako pojašnjava, jedini forum izrijekom naveden za rješavanje graničnih sporova je Međunarodni sud u Haagu.
Spor traje već 18 godina
Hrvatska i Slovenija spore se oko razgraničenja na moru skoro 18 godina i mnogi su relevantni stručnjaci i političari ocijenili sporazum Hrvatske i Slovenije o iznošenju spora pred Međunarodni sud pravim putom, a među njima i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier u ljubljanskom "Delu" prije godinu dana. Vidas smatra kako bi za Sloveniju odbijanje jurisdikcije Suda s obzirom na postojeće okolnosti bio vrlo neizvjestan put.
'Politički gledano, ne pristane li Slovenija, u kontekstu što ga je sada sama stvorila, na podnošenje spora Međunarodnom sudu, kako će onda moći održati vjerodostojnost svoje tvrdnje da želi izuzeti hrvatske dokumente - i to baš zbog prejudiciranja u nekom budućem pravosudnom postupku. Drugim riječima, odbijanjem podvrgavanja nadležnosti Suda, Slovenija bi sada ujedno pokazala da nema vjerodostojnog razloga pribojavati se nekog navodnog budućeg prejudiciranja temeljem hrvatskih dokumenata u pregovorima s EU-om', smatra Vidas.
