Udruga Franak danas je uputila priopćenje kao rekaciju na jučerašnji komentar ministrice Vesne Pusić koja je na komentar kako su građani koji imaju kredite u švicarcima najosjetljiviji rekla: 'Najosjetljivi koji imaju kredit u švicarcima... Ne'š ti najosjetljivije...'
Pročitajte i ovo
Prioćenje udruge prenosimo u cijelosti, a kao dodatak poslali su i priče triju građana s kreditima u švicarcima koje su objedinjene u njihovoj knjizi prikladnog naziva 'Crna knjiga'.
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
'Udruga Franak ocjenjuje komentar Vesne Pusić, u najmanju ruku, neprimjerenim i neumjesnim, posebno jer dolazi od prve potpredsjednice Vlade i ministrice čiji je primarni zadatak poštivati temeljno ustavno opredjeljenje Republike Hrvatske kao socijalne države u kojoj je socijalna pravda jedna od najviših vrednota, posebno u odnosu s građanima.
Gospođa Pusić, kao potpredsjednica Vlade RH i državna dužnosnica čiju plaćaju plaćaju ti isti građani za koje konstatira da ne pripadaju u kategoriju 'najosjetljivijih', pokazala je zabrinjavajuću socijalnu neosjetljivost te nerazumijevanje temeljnog ljudskog prava na dostojanstven život koje omogućava da ni jedan građanin ne bude egzistencijalno ugrožen.
Ocjenjujemo da gospođa Pusić sudi prema manjini, te da nije dobro upoznata s problematikom korisnika kredita u švicarskim francima, posebice s činjenicom da su mnogima rate veće od mjesečnih primanja, tako da im radi otplate kredita ne ostaje financijskih sredstava za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.
Udruga je u prosincu prošle godine svim saborskim zastupnicima i ministrima, također i gospođi Pusić uručila Crnu knjigu u kojoj su napisane brojne sudbine korisnika kredita u švicarskim francima i životne situacije u kojima se nalaze.
Ovim povodom Udruga Franak iznova uručuje Crnu knjigu gospođi Pusić kako bi se točnije i podrobnije informirala o problemima u kojima se nalaze građani njene zemlje, te u nastavku donosimo jednu od stotina 'crnih priča' s ciljem da gospođa Pusić još jednom razmisli o značenju pojma osjetljivost, odnosno neosjetljivost.'
>> Od siječnja padaju kamate na švicarce!
PRIČA 1 'CRNA KNJIGA'
'Ropstvo u Zagrebačkoj banci do kraja života'
S obzirom na to da sam 2007. godine imala dobar posao, a nisam imala riješeno stambeno pitanje, odlučila sam se za kupnju svoje prve nekretnine. Ugovorila sam kredit kod Zagrebačke banke u valuti švicarski franak, uz kamatnu stopu od 5,15%. Nekretnina je tada koštala 80.000 eura. Dala sam depozit od 10.000 eura, tako da sam podigla 70.000 eura u kunama, a zadužila se u CHF. Mjesečna rata povećala mi se s 2.800 kn na 4.500 kn, tako da me kredit odveo u totalni bankrot. Sve novce koje sam imala, dala sam za otplatu stana. Zadužila sam se gdje god sam mogla, prodala sve što sam imala da bih mogla izvršavati svoje obveze prema banci, očekujući da će se nešto pozitivno dogoditi (Udruga Franak, obećanja Vlade Jadanke Kosor, pritisak medija). U međuvremenu sam ostala i bez posla. Pokušala sam prodati stan, međutim sada za stan mogu dobiti 65.000 eura, a iznos preostalog duga kredita mi je trenutno 95.000 eura, iako sam ga redovito otplaćivala 4 godine. Zaista zabrinuta za osnovnu životnu egzistenciju, pokušala sam se raspitati što mogu učiniti. Jedino što mi je banka ponudila, bio je moratorij na kredit od 6 mjeseci, uz naravno njihovu naknadu od 2% iznosa cjelokupnog kredita. Pitam se što nakon moratorija? Zaključak: vrijednost švicarca enormno je porasla, vrijednost nekretnine jako je pala, ja sam ostala bez posla i, kao šlag na kraju, Zagrebačka banka mi je u prosincu 2011. god. poslala obavijest kako mi kamata od siječnja 2012. iznosi 6,2%.Da podvučem: MOJ KREDIT OD 70.000 EURA NAKON 4 GODINE REDOVITE OTPLATE IZNOSI 95.000 EURA. U iščekivanju sam što me čeka nakon moratorija, s obzirom da ne mogu više otplaćivati kredit ako se i zaposlim, jer je 4.500 kn više od prosječne plaće u mojoj struci. Naime, banka će prodati moj stan za cca 50.000 – 60.000 eura, utužit će me za preostali dug, naplatiti 10% od ukupnog kredita, uz naravno sve sudske troškove, što bi značilo da ću im opet biti dužna oko 60.000 – 70.000 eura. I na kraju, po pozitivnim zakonima RH čeka me ropstvo Zagrebačkoj banci do kraja mog života. Poznato je da je veliki broj građana RH, iz istog razloga, u situaciji poput moje. Je li moguće da će Vlada RH i dalje dozvoljavati ovaj robovlasnički odnos koji su nam nametnule banke i da nas ničim neće zaštititi? Ovo pismo upućujem predsjedniku Josipoviću, premijeru Milanoviću, ministru financija Liniću, saborskom zastupniku Lesaru, saborskom zastupniku Ivanu Grubišiću...
E.Š. iz Rijeke
PRIČA 2 'CRNA KNJIGA'
'Četvero djece, a cijela mirovina odlazi na kredit'
Uplatili smo polog u Prvu stambenu štedionicu i nakon 2 godine podigli kredit koji nije bio dovoljan da stavimo kuću pod krov. Osobna bankarica nagovorila nas je da uzmemo kredit na duži period i uz njega još jedan kako bismo u potpunosti završili kuću. Raspitivali smo se u drugim bankama i sve su tražile da otvorim tekući račun kod njih, ali ne mogu dobiti stambeni kredit bez hipoteke na građevinu koju nisam imao. Jedino nam je ZABA prihvatila hipoteku na zemljište na kojem smo planirali graditi kuću. Kad smo prikupili papire, bankarica nam je rekla da nam je prihod premalen da bismo digli kredit u EUR na 15 godina (kako smo planirali) jer sam ja jedini u to vrijeme radio, a supruga je bila na trogodišnjem rodiljnom dopustu. Rekla nam je da nam je jedina mogućnost da dignemo kredit u CHF jer bi nam rata bila manja gotovo 300 kn i plaća bi bila dovoljna. Ne dvojeći i ne razmišljajući, a kamoli kalkulirajući i špekulirajući, pristali smo i podigli 45.000 CHF na 15 godina. Dobili smo malo manje od 210.000 kn, platili smo već 66 rata i po današnjem tečaju dužni smo otprilike iznos koji smo dobili, dakle oko 210.000 kn, iako smo do sada otplatili 12.200 CHF glavnice, ne računajući kamatu. U međuvremenu, otišao sam u mirovinu, primanja su mi se prepolovila, dobili smo još jedno dijete (ukupno ih je 4), supruga je ostala bez posla (jer je otišla na porodiljni dopust).... Trenutno mi za stambene kredite odlazi cijela mirovina.....
B.L., 45, otac 4 djece iz Nove Gradiške
PRIČA 3 'CRNA KNJIGA'
Ratni sam vojni invalid. Umirovljen sam 1996. godine, pa su mi s umirovljenjem obećali i rješavanje stambenog pitanja, ali do danas još ništa od toga. Morao sam krenuti u banku da se dogovorim o kreditu za adaptaciju kuće u kojoj živimo i kojoj smo vlasnici. Tako sam 2005. godine u lipnju mjesecu dogovorio razgovor s bankarom u Splitskoj banci. Tog dana smo dogovorili iznos kredita u iznosu od 50.000 eura, oko 350.000 kuna, s rokom otplate kredita od 19 godina, jer zbog godina starosti nisam mogao produžiti rok otplate. Drugi dan, kad smo moja supruga kao sudužnik i ja došli na potpis ugovora, i da idemo kod javnog bilježnika, bankar u dotičnoj banci rekao nam je neka sjednemo da malo popričamo oko kredita. Rekao nam je da sada imaju kredite i u švicarskim francima, a ne samo u eurima, da je franak stabilnija valuta od eura te da su kamate kudikamo manje od kamata u eurima. Pristali smo na te uvjete (a tko i ne bi kada te tako lijepo obrade?!), potpisali ugovore ne čitajući sitna slova i otišli kod javnog bilježnika na potvrdu ugovora. Visina kredita u francima je bila oko 84.000 franaka. Samo da spomenem da sam morao dati fiduciju na kuću, iako tada nisam niti znao što je to, zatim sam se morao i životno osigurati, što dodatno plaćam 500 kuna mjesečno, te napraviti vinkuliranu policu u korist banke. Sve smo to napravili i krenuli u adaptaciju kuće s mišlju da ću, kada dobijem vojni kredit, prebiti ovaj kredit, jer je kamata na vojni bila 2%, a na ovaj 4,70%, dok je sada 7,10%. Taj vojni kredit nisam do dana današnjega još dobio, pa i dalje otplaćujem ovaj kredit u francima. Sve je bilo u redu do 2010. godine kada je banka sama povisila kamate, a i franak je počeo naglo rasti, tako da mi je rata s 2.690 kuna porasla na 3.300 kuna. Otišao sam u banku i tražio da mi naprave konverziju kredita u euro, na što su mi oni odgovorili da se to još ne isplati. Na tome je ostalo - a znate kako je dalje išlo. Sada mi je rata 3.860 kuna, a nakon 7 godina otplate kredita u gore navedenom iznosu od 84.000 franaka (350.000 kuna), danas sam još dužan 60.000 franaka ili oko 370.000 kuna, što znači da sam 7 godina otplaćivao kredit i bacao novac u vjetar. Da napomenem, kad sam dizao kredit, tražio sam da mi ga isplate u francima, a oni su mi odgovorili da to nije moguće jer je kod nas platežno sredstvo kuna, i da mi kredit zato ne mogu isplatiti u francima, jer da je franak samo valutna klauzula za osiguranje kredita.
I.V, Virovitica
