Učenici, njihovi roditelji, ali i škole preko činjenice da rijetko tko plaća praksu - prešutno prelaze. Kad bi se pobunili, djeca ne bi imala kamo ići na praksu. Alarm je to da u sustavu nešto treba mijenjati.
S 5 godina znao je da želi biti kuhar. Upisao je srednju školu i krenuo u jedan hotel na praksu. No, vrlo brzo se razočarao. 'Nikakvu nagradu. Ništa nisam dobio. Ni za sanitarnu, ni za uniformu. U ugovoru lijepo piše. Samo što taj ugovor tko poštuje. Niko', razočaran je jedan naučnik.
Ovom petnaestogodišnjaku praksa nikada nije plaćena. No, njegov slučaj nije usamljen. Na žalost, u Hrvatskoj je praksa da se praksa ne plaća. 'Što je najgore, svi su svjesni da treba platiti. U ugovoru piše, a oni niko se ne drži. Za moj pojam, netko krši zakon', kaže majka ovog naučnika.
Ucjenjivanje roditelja
Neki obrtnici idu i korak dalje. Ucjenjuju roditelje kako bi uopće i primili dijete na praksu. 'Onda jer rekao knjigovođi da napravi fotokopiju ugovora koji će potpisati s roditeljima da se odričemo novca od prakse', kaže majka naučnika.
Problema su svjesni i u obrtničkoj komori. 'To je činjenica da bi svako dijete koje bi utužilo majstora ili obrtničku radnju, da bi dobilo spor', kaže Dragutin Grabović iz Hrvatske obrtničke komore. Obrtnici se pravdaju kompliciranom papirologijom.
'Nija ta naknada velika, ali puno je papira u svemu tome. To vam je vodit papire kao da imate još jednog zaposlenog', kažu iz Komore.
Za svoje mentoriranje obrtnik nije plaćen. No, s druge strane, ima pravo na povrat novca uloženog u naučnika. Ima pravo i na poreznu olakšicu. Zašto radije krši zakon, nije jasno. Još je nejasnije zašto ministarstvo obrazovanja o svemu tome šuti. O praksi ovisi kakav će kuhar postati dječak s početka priče.
