Mogu li preživjeti i kraj svijeta? Ove životinje svjedočile su nastanku i nestanku dinosaura

Grupi teorijskih fizičara dugoživci su savršeni subjekti za proučavanje upornosti živih bića. "Život je prilično krhak ako su sve teorije temeljene na ljudima ili dinosaurima", rekao je David Sloan, teorijski astronom s Oxfordskog sveučilišta u Engleskoj.

Pročitajte i ovo U izolaciji na farmi Nizozemska obitelj godinama u podrumu čekala kraj svijeta: "Nisam bio vani devet godina" Postoji i "kvaka" Klaster "zvijezda smrti" prijeti Zemlji: "Sve što se dogodi unutar te udaljenosti trebalo bi brinuti čovjeka"

Obiteljsko stablo dugoživaca je dugo. "Mikrofosili dugoživaca stari su između 520 i 100 milijuna godina", rekao je Ralph O. Schill, stručnjak za dugoživce sa Sveučilišta u Stuttgartu u Njemačkoj. "Dugoživci su vidjeli nastanak i nestanak dinosaura", dodao je.

Sloan je, sa svojim kolegama s Oxforda, Rafaelom Alvesom Batistom i astrofizičarom s Harvarda Abrahamom Loebom, odlučio planet lišiti dugoživaca, makar u teoriji. U izvješću koje je objavio znanstveni časopis Scientific Reports, matematičkim modeliranjem uzrokovali su tri razarajuća svemirska događaja: ubojiti asteroid, supernovu i nalet gama-zraka.

Dugoživci su, u teoriji, nastavili sa životom, te pretrpjeli deset milijardi godina dugu kataklizmu. Sve do trenutka u kojem je Sunce ili nestalo ili progutalo Zemlju.

Od najviših vrućina, do najvećih hladnoća - oni mogu preživjeti sve

Osim vode, stoji u članku The Washington Posta, neke vrste dugoživaca žive i u mahovini i lišajevima na drveću. Raznolikost njihovih staništa vidljiva je u nadimcima koji su im dani – od "vodenih medvjeda" do "mahovinskih praščića".

Miller, biolog sa Sveučilišta u Baker u Kansasu, rekao je da autori istraživanja dugoživce tretiraju kao jednu vrstu, i time ignoriraju da postoji 1.250 različitih podvrsta dugoživaca.

Sloan je naglasio da je apokalipsi dugoživaca pristupio poput fizičara, a ne poput biologa. Rekao je da scenariji "sudnjeg dana" često uključuju ljudsku perspektivu, ali da takav pristup često zanemaruje upornost živih bića. Implikacije ovog istraživanja, kada je u pitanju svemir, znače da ako je "život započeo na drugom planetu naše galaksije, onda se vjerojatno tamo još uvijek nalazi".

Ekstremne uvjete kopneni dugoživci mogu preživjeti zahvaljujući sposobnosti koja se naziva "kriptobioza", zbog koje životinje mogu izgubiti 97 posto vode u svojim tijelima. U tom stanju dugoživci mogu preživjeti najviše vrućine, najveću hladnoću, visok tlak ili potpunu odsutnost tlaka. Nakon dehidriranja, oni mogu pretrpjeti mnoge raznolike uvjete.

Putovanje svemirom?

Međutim, ne postoje dokazi da vodeni dugoživci mogu preživjeti iste uvjete, rekao je Miller. "Iluzija da morske životinje mogu preživjeti plan kriptobioze je potpuna besmislica. Radimo s tim životinjama i one nisu neuništive. Svakog dana ubijemo tisuće jedinki."

Schill je ustvrdio da su dugoživci morali evoluirati kako bi preživjeli određena mikrostaništa. "Vjerujem da je otpor na radijaciju jednostavan produkt slučajnosti", rekao je te dodao: "Kada bi astrofizički događaj sterilizirao sav život na Zemlji, čini se kako bi i ove životinje time bile pogođene''.

Ipak, to ne znači da je, za dugoživce, putovanje svemirom nedostižna opcija. Prije tri godine, Miller je s fizičarom Ranom Sivronom izračunao da bi dugoživci mogli preživjeti 4,37 svjetlosnih godina dug put do Alphe Centrauri. No i to "ne znači da bi njihova sposobnost kiberbioze funkcionirala", rekao je Miller, osim ako ne nađu "hranu, vodu, stanište i atmosferu".