Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Danas se obilježava Svjetski dan beskućnika.


U Hrvatskoj trenutačno postoji deset Prihvatilišta za beskućnike te jedna stambena zajednica, u kojima ima kapaciteta za oko 380 osoba. Unatoč svim prihvatilištima prema podacima djelatnika i volontera u Hrvatskoj je trenutačno više od 1.000 osoba na ulici, a udruge upozoravaju da je broj beskućnika sve veći.

Pučki pravobranitelj upozorio je Vladu i lokalne vlasti na težak položaj beskućnika, socijalno isključenih i diskriminiranih građana. Naglasio je da će se njihov status dodatno pogoršati ako ih se, prema novopredloženim propisima, zbog nejasnih normi počne kažnjavati kao skitnice.

>> Evo kako se oni bore protiv - beskućnika!

Žarko Alilović je utočište našao u splitskom prihvatilištu, beskućnik je oko tri godine. 'Najteže mi je što imam onaj osjećaj da nisam više ona osoba koja sam bio', rekao je Žarko. Prije je radio kao vozač, i sad bi rado. 'Pokušavam na sve načine, ali kad kažem koliko imam godina onda se svi boje', ispričao je Žarko. 

I bivši branitelj, Mesud Dervišić, ima sličnu sudbinu. 'Od kad je završio Domovinski rat, odlazim gore prema Puli, radim po brodogradilištima, radim na crno, radim svakako pokušavajući preživjeti. Ništa nisam tražio ni od koga, međutim došlo vrijeme da više nema ni tog posla', rekao je Mesud.

U Splitskom prihvatilištu ima mjesta tek za 20-tak ljudi, a problem je, kažu, što je sve više onih koji traže pomoć.

'Trenutno znači imamo jednu kategoriju ljudi koji su normalni hrvatski radnici, građani. Imao sam kategoriju gdje sve više i više ljudi koji su radili cijeli život, nova generacija beskućnika, dolaze u prihvatilište za beskućnike', rekao je Fabjan Jelaska, voditelj prihvatilišta za beskućnike u Udruzi Most.

U Riječkom prihvatilištu ruže svetog Franje radnom terapijom pokušavaju beskućnike ponovno integrirati u društvo. 'Slažem drva u kašete radi pomoći starijem osoblju koji su nemoćni, nemaju novca da kupe drva', rekao je Miroslav Blagojević, beskućnik.

Ranko Šušnjar nema svoju kuću, ali ovdje radi male drvene. 'Roditelji su umrli, kuća je izgorjela i sad sam u prihvatilištu, bio sam na liječenju. Liječim se od alkohola, apstiniram na radu', rekao je Ranko.

'Sva ta radna terapija koja uključuje svakodnevno ne samo one dužnosti unutar prihvatilišta koje moraju odraditi već i pomoć široj zajednici, a svi naši drugi programi zapravo su osmišljeni tako da oni odu što prije iz prihvatilišta', rekla je Vilma Mlinarić, voditeljica prihvatilišta Ruže sv. Franje.

Osječki beskućnici smještaj i topli obrok dobivaju u Caritasovu prihvatilištu. No njihov život je, kažu, strašan. Sve beskućnike, još teže preživljavanje čeka kad dođu hladniji dani. 

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook