Iza kulisa Europskog parlamenta – Manuela živi europski san

Dok koračamo širokim hodnikom Europskog parlamenta u Strasbourgu, kojem se ne nazire kraj, svakih desetak metara prolazimo pokraj osiguranja kojem moramo pokazati akreditaciju dobivenu na ulazu. Osiguranje svoj posao shvaća ozbiljno i ne propušta vas dalje dok im ne pokažete karticu – ona jamči da ste na mjestu na kojem vam je dopušteno biti. Ni u jednom trenutku niti na jednom mjestu tog golemog zdanja mjere sigurnosti ne prepuštaju se slučaju.

Pročitajte i ovo 10 godina u EU-u Šefica Europskog parlamenta pohvalila Hrvatsku: "To je deset godina nevjerojatnog uspjeha jedne zemlje" Napravljen važan korak Novi zločin protiv čovječnosti: U kazneno pravo EU-a mogao bi ući ekocid

''Za ovo nikad nisam spremna'', govori Manuela Renjo, službenica Parlamenta s kojom razgovaram dok mi pokazuje zgradu. Dok ja lako prolazim pokraj osiguranja, jer mi je akreditacija zakačena za majicu na vidljivom mjestu, Manuela zastaje pokraj starijeg gospodina u uniformi koji je ne propušta dok se ne identificira. Iz torbe prebačene preko ramena smireno i nasmiješeno vadi karticu kojom dokazuje da smije proći dalje. Nakon nekoliko metara ponavlja radnju. Pomislila sam da će akreditaciju koja joj se nalazi na uzici prebaciti preko vrata da si olakša prolazak, ali ona je ponovno vraća u torbu. Shvaćam to kao svojevrsni otpor koji demonstrira protiv nametnute (ne)pretjerane opreznosti. Kao da svojim ponašanjem suptilno poručuje onima zbog kojih je osiguranje toliko gusto razmješteno po zgradi: ''Nije mi teško, ne možete me uzrujati.''

''Ujedinjeni u različitosti''

U tijeku je plenarna sjednica i zgrada je puna ljudi. Pokraj nas prolaze europarlamentarci, novinari, posjetitelji turisti, službenici... Kada pokraj nas prođe netko od Manuelinih kolega, ona ga pozdravi i razmijeni s njima nekoliko rečenica. Sa svakim na drugom jeziku. S kolegicom iz Španjolske razgovara na španjolskom, s kolegom iz Francuske na francuskom... Sa mnom na hrvatskom. Manuela je, naime, pravi primjer života ''ujedinjeni u različitosti'' kakav promovira Europska unija. Roditelji su joj iz Hrvatske, ona je rođena u Njemačkoj gdje je završila jezični fakultet, ali trenutačno živi u Strasborugu, u Francuskoj. Prije toga živjela je u Bruxellesu, u Belgiji. Govori pet jezika – njemački, hrvatski, engleski, francuski i španjolski.

Dok joj plavokose kovrče disciplinirano stoje u urednoj frizuri, Manuela mi pokazuje važnije prostorije i priča o značenju posla koji radi. Ona je naime, službenica u informacijskom uredu za odnose s javnošću u Strasbourgu.

Iako nikada nije živjela u Hrvatskoj, savršeno govori naš jezik. Otkriva je tek blagi njemački naglasak. Kaže da je donedavno često posjećivala Lijepu Našu, a najviše joj se sviđa obala, pjesma, humor našeg podneblja te čvrstoća obiteljskih veza. Odrasla je u Njemačkoj i veoma su, kaže, vidljive razlike u mentalitetu i navikama Hrvata i Nijemaca. ''Ali to su čari Europe'', priča ne skidajući osmijeh s lica.

Posao iz snova

Manuelina pozitivna energija i lakoća s kojom komunicira s kolegama potaknula je misao da, unatoč gnjavaži s osiguranjem, radi posao iz snova. Kad sam je to upitala, bez imalo je razmišljanja odgovorila pozitivno. ''Meni ovo jest posao iz snova. Upoznajem različite ljude, s različitim navikama, različitim znanjima, različitim pristupima rješavanju izazova. I kad završi radno vrijeme, dostupna sam, čak i kad sam na godišnjem. Jednostavno volim to što radim i nije mi teško'', kaže Manuela.

Njezina karijera počela je nakon završetka fakulteta u uredu bivše voditeljice opće uprave za komunikaciju Juane Lahousse Juarez u Bruxellesu. Posao je nakon više od šest godina zahtijevao premještaj u 350 kilometara udaljeni Strasborug. Na pitanje je li joj preseljenje teško palo, pogledala me kao da nije najbolje razumjela što je pitam. Jezik je razumjela, u to sam sigurna, ali trebalo joj je određeno vrijeme da shvati zašto bi uopće postojala mogućnost da joj bude teško preseliti se zbog posla koji voli. ''Naravno da nije. To je posao od mene zahtijevao i preselila bih se ponovno ako Parlament to od mene traži. Presretna sam i jer sam sada bliže obitelji i starim prijateljima koji žive ‘pri ruci’ u Stuttgartu'', kaže Manuela.

Svi jezici EU

S oduševljenjem mi pokazuje Parlamentarium koji su nedavno parlamentarne službe otvorile za posjetitelje. Jedna od stvari koje se može vidjeti jest ekran na kojem se izmjenjuju fotografije lica zastupnika. Kada pritisnete jednu od tih fotografija, otvori se stranica s njihovim životopisom, posljednjim postovima koje su objavili na društvenim mrežama, izvještaji koje podnose, a možete im poslati i elektroničku poštu. Manuela agilno traži fotografiju nekog od hrvatskog zastupnika kako bi mi demonstrirala kako radi ova cool naprava.

Nakon toga pokazuje mi okrugli stol na kojem se također nalazi touch screen. Na njemu je prikazana karta Europske unije i istaknuti su pojedini gradovi. Za svaki od tih gradova snimljen je dokumentarac o doprinosu Europske unije kod njih. Dokumentarci za svaki pojedini grad mogu se poslušati na bilo kojem jeziku EU. Manuela klikne na Zadar i izabere hrvatski jezik. Pogleda me pobjedonosno i u njoj vidim prototip Europljana koji prihvaća različitosti bilo da one dolaze iz nje same ili izvana te na njima gradi upravo onu budućnost o kojoj su sanjali europski tvorci.