'Bilo je četiri sata ujutro kada sam dobio dojavu od izviđača da se nešto događa. Provjerio sam situaciju, čuli su se pucnjevi, nisam ni slutio da je to početak napada na naš brod i moje otmice', ispričao je Jurica Ruić za InMagazin.
Pročitajte i ovo
Prisjetio se 35 Zadranin nemilog događaja koji ga je prije četiri godine umalo stajao glave. Jurica, koji je tada radio kao drugi časnik na tankeru do vrha napunjenom naftom, nalazio se zajedno s 80 -tak članova u nigerijskim vodama.
'Pokušao sam zadržati zdrav razum, poslao sam sms signal svijetu da zna što se događa. Uzbudio sam posadu. Ubrzo su se otmičari javili putem radio veze sa zahtjevom da svi bijelci napuste brod. U početku smo oklijevali i pokušavali dobiti na vremenu, no oni su počeli bacati dinamit na brod na kojem je bio milijun barela nafte i 78 članova posade', rekao je Jurica.
Posada broda odmah je stupila u kontakt s matičnom kompanijom. Oni su im poručili da ponude otmičarima novac u zamjenu za oslobođenje. No, namjere gusara bile su drugačije.
'Nisu željeli novac'
'Oni nisu zahtijevali novac, motiv njihove otmice bio je potpuno drugačiji, što je nas dodatno uznemirilo i preplašilo. Pokupili su šest najvećih časnika s broda i odveli nas u nepoznatom smjeru. Mi smo pretpostavljali da nas vode u džunglu', rekao je Jurica.
Somalski gusari, zajedno s kolegama, odveli su ga u srce džungle, odnosno, u središte pobunjenika. Prizor koji ga je tamo dočekao, Jurica ni dan danas ne može zaboraviti.
'Tamo nas je dočekalo 200-tinjak do zuba naoružanih militanata. Ledila nam se krv u žilama. Oni su po licu bili ofarbani bijelom bojom i obučeni u svoje plemenske odore koje su djelovale zastrašujuće. Smatrali su da su neprobojni na metke, da su besmrtni, a nama se na tu pomisao ledila krv u žilama', prisjetio se.
'Kada smo tamo došli, rekli su nam gdje da sjednemo i da čekamo. To čekanje je trajalo nekih pola sata, oni su izvodili svoje plemenske rituale i nas zastrašivali', dodao je Jurica.
Od idućeg dana, stvari su krenule još na gore
Bio je to njegov prvi dan u zatočeništvu. Zajedno s drugim članovima posade broda, nadao se skorom oslobođenju. No stvari su od idućeg jutra od lošeg, krenule na još gore.
'Podigli bi nas i rekli da nas idu streljati, jer smo mi krivi za njihovu situaciju u zemlji. Onda su nas stavili da čekamo neko vrijeme, došao bi neki mladić od 17 - 18 godina s puškom i pucao bi nam iznad glave, pa rekao da se vratimo nazad sjediti. Zamislite kada vas netko tjera u smrt, a vi ste tu bespomoćni i ne možete ništa napraviti, i takva se situacija ponavlja iz dana u dan', ispričao je.
Agonija otetih nastavila se tijekom narednih mjesec dana.
'Proveo sam 33 dana u zatočeništvu, jedući rižu i pijući vodu iz rupe u zemlji koju smo prokuhavali. Nema tih riječi kojima bi se moglo opisati to što se meni dogodilo. Stravično', prisjetio se.
Naposljetku, nigerijska vlada uspjela je 33. dana Juričina zatočeništva postići dogovor s otmičarima. 'Pojavio se vođa pobunjenika i rekao da ćemo biti pušteni, stavili nam vreće na glave i odveli u nepoznatom pravcu'.
Liječenje trauma zahvaljujući novom talentu
Hrvatski mediji, kao i obitelj, sa pozornošću su pratili razvoj događaja iz Nigerije. Jurica je ubrzo prebačen sa zrakoplovom u RH. Od tada, brod mu je u lošem sjećanju.
'Bio mi je to zadnji doticaj s brodom uopće. Traume su ostavile svoj trag i o tome mi je teško i dan danas govoriti',kaže Jurica.
Traume iz prošlosti ovaj junak uspio je potisnuti duboko u podsvijest zahvaljujući svojim novootkrivenom talentuz. 'Glazba i pjevanje me opuštaju, to sam otkrio nakon ovog nemilog događaja. Osnovao sam i svoj bend, i prije šest, sedam mjeseci izdao sam svoj prvi singl', kaže.
Dane sada provodi na kopnu, baveći se skladanjem i pisanjem novih pjesama. More je dio njegova života, no o povratku na brod ne razmišlja.
'Volio bi se u budućnosti posvetiti nekom poslu koji je vezan uz moju struku pomorstva, ali onaj stari način na koji sam do sada radio, to je za mene završena priča', zaključio je Jurica.
