'Danas se opraštamo od Ivice Račana, velikog državnika i socijaldemokrata, od velikog Hrvata.
Pročitajte i ovo
Njegova smrt ne boli samo nas koji smo se danas ovdje okupili, ne samo hrvatski narod, nego cijelu Europu jer smo s Ivicom Račanom izgubili uvjerena Europejca.
Njegova je obitelj bila žrtva nacističke strahovlade, koja je tako neljudski tlačila Europu.
Rodio se u jednom od onih groznih radnih logora u kojima je Hitlerova Njemačka mučila i umorila milijune ljudi. No njegov je pogled na Njemačku ipak bio obilježen pomirbom i otvorenošću.
Njegova je vizija bila ona veličanstvena europska ideja o mirnu suživotu njezinih naroda.
Mir zahvaljujući integraciji – to je prava formula uspjeha i određenje bića Europske unije.
To je sasvim u skladu s vrednotama prosvjetiteljstva i francuske revolucije, tradicijom humanizma, idejom slobodna društva socijalne pravde, ali je i posljedica strašnog iskustva rata i tiranije.
Vrednote su to i iskustva do kojih mi socijaldemokrati u Europi naročito mnogo držimo.
Ivica Račan je bio arhitekt moderne Hrvatske, demokratske Hrvatske otvorene prema svijetu.
Stabilne i mirne Hrvatske, dobra susjeda u nemirnoj regiji.
Hrvatske čija se pripadnost Europi podrazumijeva, koja je uvijek bila dijelom Europe, Hrvatske čija je budućnost u članstvu u Europskoj uniji.
Tim je putom prema Europi krenuo Ivica Račan. A to je put bez povratka i njime će se hoditi i dalje.
Mi Europljani tugujemo za velikim socijaldemokratom.
Njemački književnik Bertolt Brecht je napisao ovu rečenicu: 'Tko se bori, može izgubiti. Tko se ne bori, već je izgubio.'
Ivicu Račana sam poznavao kao takva čovjeka. Borio se – i uglavnom postizao što je htio. Trpio je i poraze, ali se nikad nije dao obeshrabriti.
Meni će osobno Ivica Račan nedostajati – kao uman savjetnik, kritičan sugovornik, kao iskren, pouzdan i srdačan prijatelj.
Mnogo me zadužio – mnogo je zadužio nas Europljane.
Nedostajat će nam.'
