"Na dnevnoj bazi se znalo zarađivati čak i preko 20 tisuća kuna"

Novac koji posrednici zarade često ne završi na računu udruga. Javile su nam se udruge koje tvrde da nisu vidjele ni kune, ali i oni koji su naivno potpisali ugovor obvezujući se na mizeran paušal i ne znajući kakav je stvaran novac u igri.

Pročitajte i ovo Provjereno na imanju iz horora Uginule životinje leže danima, a stoka se guši u vlastitom izmetu: Vlasnik u patnji životinja ne vidi problem i još za njih prima poticaje Večeras u Provjerenom Uznemirujući prizori kao iz hororca! Uginule životinje leže tako danima, a stoka se guši u vlastitom izmetu

Na svakom koraku netko nudi nešto.. čestitke, bojanke, letke... Zastali smo i čekali da nam priđu. Jedan nam je prodavač nudio čestitke, a na naše pitanje iz koje je udruge kazao je samo: "Sisačko-moslavačka udruga". Drugi nam je pak, predstavivši se kao vlasnik firme kazao kako je cijena čestitke 15 kuna, istaknuo da dobijemo i račun te dodao da je to za djecu s intelektualnim poteškoćama u Slavonskom Brodu.

Kako se stvar odvija na cesti, onako usput, nitko nema vremena za suvišna pitanja. Izdaju račune, sve na prvi pogled djeluje sjajno. Nas je jako zanimalo kako to funkcionira pa smo bili dosadni s pitanjima. Saznali smo kako ipak postoji složenija priča iza jedne čestitke. Nisu iz neke udruge već iz neke tvrtke. Grebući ispod površine, dolazim do pravog motiva ove priče - to je vrlo unosan biznis. No, kad bismo prišli s mikrofonom izbjegavali bi nas, nisu htjeli ni odgovoriti na pitanje što točno prodaju ni zašto ne smiju pričati s nama.

Tri smo dana proveli u centru glavnog grada i to zbog ove objave: "Važna obavijest o prevariI!!! Po centru grada šeću se dva mladića i dijele nekakve letke te skupljaju donacije za našu Udrugu što je velika laž".

Natalija Belošević, predsjednica Udruge sindrom Down iz Zagreba kazala nam je zašto su to objavili: "Zato što su nam se ljudi počeli javljati svakodnevno da doniraju našu udrugu i onda kad smo pitali gdje, rekli su - pa kupili smo vašu čestitku ili letak i donirali smo 10 ili 15 kuna".

Netko je prikupljao novac u njihovo ime pa su brzo reagirali - objavili na svojoj stranici i dali oglase u radijske emisije, kako bi obavijestili građane da te donacije ne dolaze njima. Ta nas je objava odnijela u jednu potpuno neočekivanu priču.

Skupljaju za bolesnu djecu ili životinje. Za ono na što ljudi prvo pokleknu. Kažu, skupljaju za neku od udruga, navedu i koju, sve lijepo piše na poleđini letka ili čestitke, imaju čak i fiskalne blagajne. No kada pitate kako to funkcionira, vješto izbjegnu odgovor.

Pa kako se stvar odvija na cesti, onako usput, nitko nema vremena za suvišna pitanja. Izdaju račune, sve na prvi pogled djeluje sjajno. Nas je jako zanimalo kako to funkcionira pa smo bili dosadni s pitanjima. Saznali smo kako ipak postoji složenija priča iza jedne čestitke. Nisu iz neke udruge, već iz neke tvrtke. Grebući ispod površine, dolazim do pravog motiva ove priče - to je vrlo unosan biznis.

Jedan nam je vlasnik firme kazao kako imaju ugovor s udrugom te da sve što dobiju prodajom čestitki daju njima.

No to je zapravo daleko od istine. Jer tko bi uopće osnivao tvrtku ako neće biti profitabilna? Ako proslijedi baš sve što je zaradila? Tvrtke o kojima pričamo su, naime, potpuno legalne. Ali njihovi su motivi daleko od humanitarnih. Ispričali su nam to bivši zaposlenici jedne takve tvrtke. "Na dnevnoj bazi se znalo zarađivati čak i preko 20 tisuća kuna."

Zarada je to nekoliko prodavača, ali u samo jednom danu. Nećemo mu otkriti ime niti identitet. Javio se na oglas za akvizitera, trgovačkog putnika. Napredovao pa shvatio da se vrti ogroman novac. "Svako jutro prije početka radnog vremena dolazili smo u firmu i zaduživali smo se. Slabiji prodavači su zaduživali do 50 čestitki, a jači su čak do 200, 300 čestitki zaduživali, i onda se šalju na terene."

I on, a i još jedan bivši zaposlenik koji nam se javio telefonom, imaju istu priču. Kada su shvatili o čemu se radi, njihova dobra plaća više nije bila dovoljna da ostanu u tom poslu. A radi se po cijele dane, po cijeloj zemlji. "Svugdje po Hrvatskoj", kazao nam je bivši prodavač. Na pitanje tko ih je vozio, odgovara kako su ih prvotno vozili vlasnici, a kasnije su zaposlili vozače. "To ti je Osijek, Rijeka, do Splita smo išli, do Dubrovnika, Zadar, Đakovo, svi gradovi. A ti kad dođeš tamo u grad, ti ljudi ti to prvi put vide, mislim, nema toliko udruga, oni kupuju tamo k'o ludi", kazao nam je drugi bivši prodavač telefonom

Da bi mogli raditi moraju imati ugovor s nekom udrugom o skupljanju donacija. A favoriziraju, jasno, one koje skrbe o bolesnoj djeci. Jer, tko njima ne bi dao par kuna.

U tri dana srede obvezu prema udruzi, tvrdi nam sugovornica iznutra, ostatak mjeseca čista je zarada. Jedan od bivših prodavača, koji je bio među boljima među njima, kazao nam je kako mu je prvi mjesec plaća bila oko 1500 eura, a kasnije je imao i više od 2000 eura. "Užas, užas, prvenstveno zato što sam majka djeteta s posebnim potrebama i netko nauštrb mog djeteta da ide raditi nekakav biznis... Ma mislim, preko leševa bi išla samo da to.. ne znam, evo, bez riječi sam", kazala nam je Natalija Belošević.

U udrugama nikome nije palo na pamet da će ih netko iskoristiti i na njima zarađivati. Svaka kuna im je dobrodošla jer donacije znače terapije i rehabilitacije bolesnoj djeci, kojoj to inače ne bi bilo omogućeno.

"Nas su dva gospodina kontaktirala samoinicijativno i ponudila nam suradnju kada nam je najviše gorjelo u životu. Doduše, uvijek nam gori, ali mislim da smo tada bili najslabiji i najnemoćniji. Ponudili su nam suradnju da će prodavati neke proizvode i dio prihoda će uplaćivati udruzi. To je bilo wow u tom trenutku", rekla je Snježana Čop iz karlovačke udruge Zvončići.

Mjesec dana roditelji u udruzi vagali su hoće li pristati ili ne. Ali, zbog 129 djece, koja bi umjesto čekanja na nekoj listi za državnu ustanovu na taj način dobila svoju prijeko potrebnu terapiju, ipak su pristali. Potpisali su ugovor kojim im se tvrtka obvezala uplaćivati tisuću eura na mjesec.

"Zaista nismo sklopili nikakav ugovor s nekom zlom namjerom nego iz potrebe, i toj firmi da nismo mi bili bila bi bilo koja druga udruga, to zaista njima nije bilo bitno", kaže Čop. No da su znali kako zapravo funkcioniraju te tvrtke i koliko zarađuju na njihovoj djeci, ugovor ne bi nikada potpisali, govore nam. Ta tvrtka i dalje posluje, našla je novu udrugu s kojom je sklopila ugovor.

"Ma daj, kaj ti je, djeca niš' ne dobiju! Ugovor ti je bio s tom udrugom za terapijsko jahanje 15 tisuća, to im je ugovor mjesečno, a to im je dva dana, tri ako je loše, za toliko se to odradi."

U tri dana srede obvezu prema udruzi, tvrdi nam sugovornica iznutra, ostatak mjeseca čista je zarada. Jedan od bivših prodavača, koji je bio među boljima među njima, kazao nam je kako mu je prvi mjesec plaća bila oko 1500 eura, a kasnije je imao i više od 2000 eura.

Dio novca ide prodavačima, dio odlazi na tekuće troškove: gorivo, tiskanje čestitki... "Ak' dovedeš nekog, sve što on proda, ti dobiješ kunu od njegovog pa tako oni stalno imaju ljude, kužiš, uvijek netko nekog dovede, time zarađuje dividende, kako oni to zovu", kaže jedan bivši prodavač.
"Znači ako ona proda 100 čestitki, vi dobivate još 100 kuna", kaže nam drugi.

Pa ako djelatnici toliko zarađuju, koliko onda gazde stave u džep? Pitali smo vlasnika firme koliko ima prodavača, no nije nam želio točno reći, samo je kazao kako "ima i dosta jačih od njega". Uporno nam je nudio račun iako nismo rekli da ćemo kupiti te dodao kako postavljamo previše pitanja. Drugi smo dan sreli njegove djelatnike. Oni fiskalne blagajne nisu imali.

Kazali su nam da ako netko traži račun, oni zovu šefa. Sat vremena kasnije na istom mjestu bila je druga djelatnica. Čim nas je ugledala stavila je čestitke pod ruku i dala petama vjetra.

Da rezimiramo - tvrtka je legalna, registrirana, dužna izdavati račune. Udruge sklapaju ugovore na određeni iznos, ne po tiskanim čestitkama i prodaji. Ali problem je, kažu nam bivši djelatnici, što se većina toga odvija na crno.

"Bilo je prijavljeno policiji, ja osobno sam dao iskaz i nikada ništa nije bilo pokrenuto. Prijetili su mi i ozljedama i smrću", kazao nam je jedan bivši prodavač. "Oni imaju vezu u policiji, sigurno bi oni već pali, oni već tri godine rade", kaže drugi. "Prikazivali su kako imaju samo pet zaposlenih i pet fiskalnih blagajni, ostali ljudi su zarađivali. Znači, prodavali su to na crno." "Svako jutro novi ugovor kao prvi dan, svako jutro dobiješ ono lažni ugovor koji potpisuješ kao da si počeo taj dan, i to im je pokriće. Dođe policija, oni vele, joj to je prvi dan još nema kase, to je obuka tralala i tak' se vade."

Jednako tako lažu i kupcima, govore nam zaposlenici. Tako je i Udruga za sindrom Down došla na tapetu iako nikakav ugovor nisu potpisivali.

"Nadam da se neće ljudi prepasti, da neće prestati donirati udruge kao što smo mi, jer jednostavno udruge ne mogu zaživjeti same, ne mogu od proračuna nekakvog, jednostavno potrebne su donacije, ali neka to onda ide u prave ruke i direktno", istaknula je Natalija Belošević.

Jer da nije donacija mali Vice bi još bio na državnoj listi čekanja za logopeda i možda nikada ne bi naučio dobro komunicirati jer bi krenuo prekasno. Većina udruga ipak radi s velikim poznatim tvrtkama koje si ne bi nikada dopustile muljaže i prevare. I u takvim akcijama jasno je naznačeno koliko od kupnje proizvoda ide za djecu. Velike pak organizacije poput UNICEF-a također imaju jasno naznačeno koliko ide djeci i kako sustav tih donacija funkcionira, za razliku od ovih poduzetnika koji love u mutnom.

Na pitanje koliko ide djeci, a koliko njima jedan nam je prodavač kazao: "Pa ovako, djeci ide nekih 'ajmo reć' 8 kuna, PDV-a ide koliko ide jer izdajemo račune, znate, država traži svoje. Tak' nekih oko 8 kuna ide za djecu. Dok se svi troškovi, jel', razdijele, podijele."

U trenutku kada bi zaposlenici odlučili otići, prestati tako varati ljude ili čak prijaviti nezakonitosti, poslodavci bi, govore nam, pokazali koliko im je doista stalo da ne izgube posao. "Bilo je prijavljeno policiji, ja osobno sam dao iskaz i nikada ništa nije bilo pokrenuto. Prijetili su mi i ozljedama i smrću", kazao nam je jedan."Oni imaju vezu u policiji, sigurno bi oni već pali, oni već tri godine rade", kaže drugi. 

Sustav je pokazao nemilosrdno lice prema baki Minki, starici koja je išla u zatvor zbog duga od 100 kuna. Platit će kaznu i djedica koji je prodavao božićne ukrase kako bi prehranio sebe i bolesnu suprugu.

A ovi igrači? Mi smo dokazali kako je riječ o organiziranim ekipama koje ordiniraju po cijeloj zemlji. Na institucijama je sada da ih zaustave, jer bacaju ljagu na najplemenitiji mogući čin - davanje potrebitima. Dok to oni ne učine, poanta nije da vi prestanete davati, jer bolesna djeca trebaju svaku tu vašu kunu. Samo prvo provjerite kome uplaćujete. Najpametnije je direktno na žiro-račun udruge.