Pritisak Europske unije može očekivati RH, ne Slovenija

To mi je odmah bilo kristalno jasno, a vijest me zatekla na studijskom putovanju u Lisabonu, na dan sastanka s Anom Gomes, portugalskom zastupnicom u europarlamentu, socijaldemokratkinjom i članicom portugalskog parlamentarnog odbora za vanjsku politiku. Gđa. Gomes je o hrvatsko-slovenskom sporu kazala par načelnih rečenica, ističući prije svega to kao bilateralno pitanje, branila je slovensko predsjedanje Unijom dok smo ga mi napadali. Ustvari, dok smo mi išli 'u kupe', gđa. Gomes je stalno išla 'u špade'. Gorljivo i povišenim tonom branila je tehničku razinu slovenskog EU predsjedanja, negirajući kritike o onoj puno važnijoj razini, a ta je politička.

Pročitajte i ovo Hrvatska je 'kikserica' Zašto je Hrvatska često 10 minuta bez gola Pregled Tjedna Ivane Petrović Obama je samo dobra fora, a promjene će biti kozmetičke

Mladić je hrvatska obveza!?

Nije se s nama složila kad smo, također povišenim tonom, iznijeli niz argumenata prema kojima je Slovenija tijekom predsjedanja kršila osnovno pravilo te provodila što cjelovitu, što partikularnu agendu svojih nacionalnih interesa. Ne, gđa. Gomes je kazala kako je Slovenija naspram Češke i tamošnjeg raspada sistema - to odlično odradila bez nekih megalomanskih ambicija i apetita. A sve poslije pokazalo je upravo suprotno, da agenda slovenskog predsjedništva zvana 'Zapadni Balkan' nije uopće bila skroman i neambiciozan prioritet. Gđa. Gomes je također bacala one poznate 'fraze' o kažnjavanju ratnih zločina kao preduvjeta pomirenja, začinjenih mitovima o agresiji na Hrvatsku i BiH kao o građanskom ili vjerskom ratu - te je malo i pobrkala lončiće oko Haaga govoreći o Ratku Mladiću kao hrvatskoj obvezi.

Zapadni Balkan ili kako o Hrvatskoj razmišljaju EU političari

Nije mi nikako namjera napadati Anu Gomes, britku, inteligentnu, otvorenu i brbljivu mediteranku bez 'mudrih asova u rukavu', te važnu sudionicu rušenja Salazarove diktature. Pišem o sastanku s njom samo zato jer je gđa. Gomes ogledni primjer načina na koji o Hrvatskoj i regiji razmišlja 90 posto EU političara, koje izmišljeni termin Zapadni Balkan asocira upravo na ono za što je i izmišljen - na izjednačavanje i podvlačenje crte ispod nedavne povijesti. Susret s portugalskom europarlamentarkom bio je još jedan deja vu svih mojih susreta s europskim političarima ili tzv. analitičarima u zadnjih 10 godina. Naš 'liason' iz Bruxellesa na ovom studijskom putovanju u Portugal bio je Mikael, - 'sijeda glava', iskusni finski vanjskopolitički novinar. Kazao je kako je nakon ovoga razbio neke predrasude koje je imao prema Hrvatskoj. Što je uvijek dobro čuti. Jer javno mišljenje o Hrvatskoj i regiji formirano je uglavnom na predrasudama poniklima uglavnom u Velikoj Britaniji, jedinoj europskoj zemlji koja ima dugoročno zacrtanu i osmišljenu politiku prema Balkanu.

Mala i nebitna Slovenija ne izvodi to sama

Stoga slovensko predsjedanje nije bilo nikakva neambiciozna zadaća kako to misli gđa. Gomes i 90 posto eurobirokrata, već osmišljen i isplaniran dio britanske vanjske politike. Slovensko de facto odbijanje Rehnova plana, a samim tim i vraćanje cijele priče unatrag uz pljusku francuskom predsjedništvu - po već dobro poznatom 'rukopisu', može se početi pretvarati u pritisak. Samo ne na Sloveniju, već pritisak na Hrvatsku da prihvati slovenske uvjete, 'shvati' Pahorova i Vajglova 'magnovenja' o moralnom pravu iliti načelu pravičnosti koja nemaju apsolutno nikakvo uporište u pravnim stečevinama Unije. Ali unatoč tome, Slovenija je članica kluba i mogući pritisak na Hrvatsku surova je realnost o kojoj se već govori po kuloarima, ali se nitko to javno ne usudi izreći. Slovenija je uspjela ishoditi i treću odgodu međuvladine konferencije, a sve to skupa moglo bi potrajati do jeseni, točnije do ponovljenog irskog referenduma o lisabonskom ugovoru, novom institucionalnom okviru Unije. Mala i nebitna Slovenija, čije mišljenje u Vijeću ministara ima specifičnu težinu nule - po prirodi stvari ne izvodi ovo sama.

Lider u regiji bit će Srbija, ne zato što je vole, nego zbog geostrateškog položaja

Leadership u regiji koji im je obećan Slovenci mogu okačiti mačku o rep. Dugoročno, a o tome sam već u više navrata pisala, lider u regiji će biti Srbija. Ne zbog nekih u nas uvriježenih također arhetipskih razmišljanja o tome kako svi Srbe vole, ne ni zbog njihove odlične diplomacije koja je nestvarno izvrstan vanjski okvir njihove kaotične države, već zbog prevažnog geostrateškog položaja. Srbiju kao budućeg lidera regije uostalom vidi i američki potpredsjednik Biden uoči svog putovanja u Sarajevo, Beograd i Prištinu. Srbija kao vodeća zemlja u regiji bila je početna pozicija i bivše šefice diplomacije u Bushovoj administraciji C. Rice. U nas se govori kako će se Amerika uključiti u slovensko-hrvatski bilateralni spor i prenose se nedefinirane izjave nižih diplomata u hijerarhiji State Departmenta. Takvo što tvrditi mislim da je pretjerano. Amerika je odradila sa Slovenijom kad je Pahorova nemuštost dovela u pitanje hrvatsko članstvo u NATO savezu, a samim tim i vjerodostojnost ključnog američkog vanjskopolitičkog koncepta.

Slovensko-hrvatski spor nije nešto u što će se SAD pretjerano mješati

Što se Europske unije tiče, Washington postaje njezin 'glavni grad' u trenucima provedbe važnih američkih interesa poput zatvaranja hladnoratovskih granica na Crnome moru isforsiranim i diktiranim EU članstvom Rumunjske i Bugarske, zatim turskom kandidaturom i doslovno prisilnim početkom pregovora te zemlje s EU, kosovskim presedanom itd. Slovensko-hrvatski spor oko granice i prateće mu igre britanskog lobija unutar Vijeća ministara - nije nešto u što će se SAD ludo miješati. Uz to, ono što se činilo za mandata predsjednika Busha ne čini se za mandata predsjednika Obame. A to je da od Obamina dolaska SAD i Velika Britanija nisu ni u kakvom nesuglasju, kad je u pitanju Balkan. Sve to, uključujući i pijunske igre sa Slovenijom, isključivo je i samo surova geopolitika. Zanimljivu teoriju u tom smislu u Lisabonu je prije par dana izrekao i Britanac Peter Thomas iz Agencije za sigurnost mora. On smatra da će odluka oko gradnje LNG terminala biti jedna od ključnih determinanti bržeg ili sporijeg ulaska Hrvatske u EU.

Teorija zavjere i Polet

Sve u svemu u tim promišljanjima najviše se 'šteka' kod kuće. Ne mogu se sjetiti u kojem je trenutku u domaćoj javnoj riječi zavladao neki nakaradni 'mainstream', bilo da je riječ o Domovinskome ratu, LNG terminalu, vjeronauku ili GMO-u. Pa se svako promišljanje o uzrocima i posljedicama trenutačne pozicije Hrvatske naspram EU uglavnom lakonski naziva teorijom zavjere (s tim što se uglavnom ne zna ni definicija same teorije zavjere). Zašto je to tako? Odgovor sam pronašla čitajući u Globusu zanimljiv tekst o listu Polet - ikoni jednog vremena. Te davne 1976. u uvodniku prvog broja kasnije zabranjenog Poleta Vladko Fras je napisao: 'Uvijek kad listam omladinske listove s njihovim uvijek istim sadržajima……..dođe mi da se zapitam - zar se zaista svi oni slažu da su Pink Floydi i ELP-ovci progresivni, a da je 'Veliki Gatsby' limunada? Zar se zaista oni oduševljavaju Andrićem, Bergmanom i Huxleyem? Zar je ova generacija toliko zadovoljna kad govori samo protiv nekih OPĆEPOZNATIH NEPRAVILNOSTI I GLUPOSTI? Zašto se OTRCANE INFORMACIJE I PROVJERENI STAVOVI PRETPOSTAVLJAJU KRITIČKOJ ANALIZI? Najvjerojatnije zato jer se tim novinarskim sportom uvijek bavi isti tip ljudi.'

Ovaj vizionarski uvodnik u to vrijeme mlađahnoga Frasa vrijedi i danas 33 godine poslije. Samo što su Floyde i Gatsbyja zamijenile neke druge, ozbiljnije, kompleksnije i jako sudbinske teme.